Stankovo je naselje ispod Novoga Sela Okićkoga u kojem je župno središte župe Svete Marije pod Okićem s crkvom Rođenja Blažene Djevice Marije iz g. 1334. Na kraju sela nalazi se groblje i kapela sv. Fabijana i Sebastijana iz g. 1992. Groblje i kapela služe žiteljima Stankova i Orašja Okićkoga, mjestanaca koja su kao i druga mjesta toga područja po dolasku komunista na vlast nakon Drugoga svjetskoga rata prošla kroz »krvavu kupelj« (kako je rekao bl. Alojzije Stepinac). Posebno su stradavali svećenici i sakralni objekti. Tako je starija kapela na groblju minirana g. 1949., a zajedno s grobljem obnovljena tek u slobodnoj Hrvatskoj. Prvobitna drvena kapela istoga naslova spominje se u vizitacijama g. 1642., što je nedugo nakon prvoga spomena zidane župne crkve g. 1622. Staru kapelu u Stankovu mještani su izgradili u zahvalu sv. Fabijanu i Sebastijanu što su ih oslobodili od pošasti kuge. Nakon rušenja od nje su očuvani neki građevinski dijelovi, zvono i glavni oltar.
Crkva i groblje smješteni su do glavne ceste, koja iz nizinskoga jaskanskoga područja vodi prema južnim obroncima Plešivice. Na ulazu u groblje nalazi se kapela s istaknutim pročelnim zvonikom konusnoga oblika kroz koji se ulazi u crkvicu. Na vrhu zvonika je otvor sa zvonom i završnim piramidalnim krovom. Na pročelju su dva bočna velika ostakljena prozora i za tri stube povišen ulaz. Tlocrt lađe je četvrtast s ravnim završetkom svetišta te istim oblikom bočnih prozora kao na pročelju. Svetište, koje je uzdignuto za tri stube, zauzima pola kapelice. U njemu je postavljen jednostavan oltarni stol okrenut prema puku. Iza njega na začelnom se zidu nalazi bogato ukrašen drveni oltar sa središnjom ovalnom slikom na kojoj je prikazan sv. Fabijan i mučeništvo sv. Sebastijana. U pokrajnjim nišama oltara postavljeni su kipovi sv. Florijana i sv. Valentina. S lijeve je strane raspelo, a na desnom bočnom zidu slika stare minirane kapele.
