Vrlo popularan »bijeli šport«, tenis, o kojem nema mnogo filmova, dobio je zanimljivu športsku dramu o suparništvu dviju legendi, Šveđanina Björna Borga (1956.) i Amerikanca, iako rođenoga u Njemačkoj, Johna McEnroea (1959.), te o njihovu duelu u finalu Wimbledona 1980. godine. To je švedsko-dansko-finski film kojemu je danski redatelj Janus Metz pristupio više kao art-filmu negoli akcijskomu. Stoga se gledateljima, osim najvećim ljubiteljima tenisa, može činiti dug i spor, posebice u završnom dijelu.
Različite naravi i ponašanja dvojice velikih tenisača, naizgled hladnoga Borga i vatrenoga McEnroea, koje dobro utjelovljuju Sverrir Gudnason i Shia LaBeouf, daju poticaj dinamičnosti filma, posebice McEnroeovi ispadi. Međutim, dramaturški zaplet više je na suptilnoj, psihološkoj razini na kojoj se pokazuje koliko su u biti slični, ali u različitim životnim razdobljima, te koliko su se poštovali i postali prijatelji te vjenčani kumovi. U čestim i duljim flashbackovima, u kojima se vraća u djetinjstvo i mladost obojice, ali ipak više u Borgovu prošlost, vide se uzroci njihova ponašanja. Kao tinejdžer Borg je isto bio vrlo nagao, ali je svoje osjećaje naučio kontrolirati zahvaljujući treneru Lennartu Bergelinu (Skarsgard). On ga je poučio da negativne osjećaje preusmjeri na svaki teniski udarac, što mu je pojačavalo snagu i omogućilo pristojno ponašanje. Osjećaje je zatomio u sebi, a oslonac mu je bila i djevojka (Novotny).
Zanimljivo je da Björna Borga kao dječaka između devet i trinaest godina glumi njegov sin Leo Borg, koji ne samo da se već nekoliko puta okušao u glumi, nego i trenira tenis, natječe se i želi u športu napredovati.
