Mnogi mediji na Zapadu prenose vijesti o novoj učinkovitoj metodi liječenja pretilosti, gojaznosti, odnosno prekomjerne tjelesne mase. Radi se o balonu napunjenu vodom koji se smjesti u želudac te kroz nekoliko tjedana omogućuje čovjeku »stokilašu« bezbolan gubitak 10-ak kilograma. Radi se o privremenom implantatu, a prema tvrdnjama u medijima, takva je metoda sigurna, jednostavna i efikasna.
Vodeni balon u želudcu
Ispražnjeni se balon smjesti u kapsulu koja se proguta, a zatim se tankom cjevčicom u želudcu napuni vodom. Rendgenskim se zračenjem provjeri ispravan položaj vodenoga balona, a nakon željenoga vremena aktiviraju se mali ventili na balonu te se vodeni sadržaj ispusti u probavni trakt. Dakle, metoda ne zahtijeva nikakve kirurške zahvate, endoskopiju ili anesteziju – instalacija traje petnaestak minuta. Progutani pa napunjeni balon stvara u pacijenta osjećaj sitosti pa takvi ljudi jedu manje, a »kilogrami se tope«.
Farmacija na državnim jaslama
Patent za novi, neinvazivni želudčani balon pripada engleskoj tvrtki »Allurion«, kojoj su taj medicinski zahvat odobrila mjerodavna tijela. Takvo je službeno odobrenje uvijek proslava za vlasnika farmaceutskoga proizvoda jer se ulaskom na osnovnu listu lijekova troškovi prebacuju na teret zdravstvenoga osiguranja. Pacijenti troše lijekove, država plaća, a farmaceutska industrija prikuplja profit. Za mnoge je to »win-win« situacija – svi zadovoljni i zdravi.
Medijska glasna šutnja
Priča o vodenom balonu u želudcu pokazuje što su ljudi spremni progutati zbog opravdanih zdravstvenih rizika i podsjeća na paradoksalnu situaciju u svijetu u kojem živi više pretilih nego pothranjenih (Lancet 2016, 387, 1377). No ista ta priča otkriva kako mediji mogu jednostrano izvještavati, ignorirati činjenice, podupirati industrijske interese ili javnozdravstvene politike.
Iako u izvješću britanskoga Nacionalnoga instituta za zdravlje (NICE) stoji jasno upozorenje »o rijetkim, ali moguće fatalnim ishodima«, glavni su britanski mediji, poput »Guardiana«, »Independenta« ili BBC-ja, prešutjeli službena izvješća i hvalospjevima predstavili novu terapiju pretilosti.
Gdje su dokazi?
Objavljene znanstvene studije, ali i podatci iz bolnica upozoravaju da je riječ o nedovoljno istraženoj metodi, da je efikasnost implantata u želudcu upitna, ili napuhana poput balona, te da su zabilježeni loši medicinski ishodi. Oko 3 posto ispitanika ne tolerira vodeni balon u želudcu te je takvima endoskopskim zahvatom uklonjen balon; u drugih je pacijenata otkrivena opstrukcija tankoga crijeva, a zabilježen je i slučaj perforacije želudca. Svi ti pacijenti završili su na kirurškom stolu. Prema očekivanju, bolovi u trbušnom dijelu te mučnine i povraćanja učestala su posljedica gutanja vodenoga balona. Naposljetku, učinkovitost nove metode i dokazi o izgubljenim kilogramima nemaju jasnu znanstvenu potvrdu.
Pandemijske lekcije
Tijekom pandemije koronavirusa mnogi su ljudi »pročitali« medije i prepoznali ih kao područje cenzure i sprege s politikom, kao alat za stvaranje panike i ignoriranje rizika, ali i kao kuće znanstvene nepismenosti. Stoga ne čudi ponašanje glavnostrujaških medija koji danas, u interesu farmaceutske industrije, bude nadu pretilim ljudima, promiču balone u želudcima i zanemaruju službena upozorenja.
Tijekom pandemije istraživačko je novinarstvo kapituliralo pred nasrtajem provjeritelja činjenica, burne su rasprave, ispod objavljenih tekstova, ukinute ključem administratora, uvedene su etikete, novogovor i narativi. I vodeni balon u želudcu i mRNK cjepivo postali su, eto, svjetlo na kraju tunela. Čini se da pandemija pretilosti, baš poput pandemije koronavirusa, postaje teren za medijski eksperiment dodvoravanja, zataškavanja i prijezira prema dijalogu.
