Dostojanstvo života u vrijeme bolesti tema je koja se na osobit način posljednjih godina »provlači« kroz filmove koji su privukli veliku pozornost publike. U tom smislu u »sedmoj umjetnosti« vodi se i svojevrsna bitka između pogleda koji govori da je i eutanazija prihvatljiva kao jednostavno »rješenje« te pogleda koji upućuje čovjeka na činjenicu da i bolest može biti put koji učvršćuje zauzetost za život. Projekt »Obitelj i mediji« predstavio je nekoliko važnih filmskih ostvarenja koja prihvaćaju argumentaciju potonje strane na filmskoj sceni.
»Obitelj Savage« film je iz 2007. godine u kojem su protagonisti brat i sestra John i Wendy koji se nakon godina šutnje i zamjeranja zbližavaju u vrijeme očeve bolesti. Oboje su ranije bili nezadovoljni ne samo svojim privatnim životom, nego i poslovnim, no brinući se za oca, uspjeli su osnažiti davno oslabljene obiteljske veze. Film uspijeva predstaviti bolest na način da i ona može biti svojevrsnim sredstvom za otkrivanje smisla života te putom za izgradnju ljubavi kroz patnju, napominju iz »Obitelji i medija«.
»Ronilačko zvono i leptir« film je koji donosi stvarna događanja iz života Jeana Dominiqua Baubyja, urednika časopisa »Ellea«, čiji se život stubokom promijenio nakon moždanoga udara. Njegovo tijelo postalo je – njegovim riječima – ronilačka kapsula jer je mogao komunicirati samo pokretima lijevoga oka. No dajući signale lijevim okom, uspio je »izdiktirati« čitavu knjigu koja je zaista i objavljena u Francuskoj 1997. i po kojoj je film sniman.
»Obitelj i mediji« u kontekst afirmativnoga stajališta prema životu u »sedmoj umjetnosti« navodi i film »Nedodirljivi«, koji je prilično poznat i hrvatskoj publici. Dijelom utemeljen na stvarnim događajima, film pokazuje da zaprjeka pravomu prijateljstvu ne može biti dobna, rasna ili materijalna razlika. Naprotiv, unatoč tim razlikama pravo prijateljstvo može se dogoditi i pokazati da je i najteži mogući život još uvijek vrijedan življenja i da je on nenadomjestiv, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
