Prije deset godina, u vrijeme došašća, umrla je Theo (Theodora) Colborn, američka znanstvenica koja je »izmislila« pojam endokrinih disruptora. To su kemikalije koje remete hormonski sustav i hormonske funkcije pa se u svakodnevnom govoru nazivaju hormonskim otrovima. Povodom desete obljetnice njezine smrti okupljeni su znanstvenici, vrhunski endokrinolozi, ekolozi i toksikolozi, zaključili: »Theodora je bila u pravu.«
Crna lista hormonskih otrova
Theodora Colborn 1991. godine okupila je najbolje znanstvenike, koji su na konferenciji u američkom gradu Racineu objavili poznatu izjavu »Wingspread«. Taj je dokument znanstveni konsenzus o važnosti, štetnosti i sveprisutnosti hormonskih otrova. Tada su mnoge kemikalije završile na zloglasnom popisu endokrinih disruptora: DDT, ftalati, klorirani benzeni, dioksini, alkilirani fenoli, kadmij, živa, furani, organski spojevi kositra, stireni… Optužene kemikalije bile su kasnije pravomoćno osuđene znanstvenim dokazima. Stoga je danas crna lista hormonskih otrova sve dulja i dulja.
Zloporaba hormona
Mnogi su potajno željeli ušutkati profesoricu Colborn jer su njezina otkrića ugrožavala financijske interese agrokemijske, petrokemijske i farmaceutske industrije. Osim toga, toksikologija endokrinih disruptora kontaminira ideološke pozicije onih koji djeci s poremećajima spolne orijentacije, identiteta ili, jednostavno, s hormonskom (ne)ravnotežom, nameću hormonske blokatore. Umjesto da se spriječi izloženost djece hormonskim otrovima, posebno u vrijeme njihova života prije rođenja, medicinska sekta promiče fizičku eliminaciju spola.
Na sličan se način zloporabom sintetskih hormona danas »liječi« trudnoća i starost, posebno u vrijeme menopauze. Normalni životni procesi i stanja sintetskim su estrogenima pretvoreni u bolest.
Ukradena budućnost
Poznato je da su hormonski otrovi štetni za zdrav ili pravilan razvoj reproduktivnoga sustava, mozga i imuniteta. Na to podsjeća naslov knjige koju je 1996. godine napisala upravo Theo Colborn: »Naša ukradena budućnost – Ugrožavamo li našu plodnost, inteligenciju i opstanak?« Ono što je vidjela u prirodi, među životinjama, otkrila je u ljudskoj populaciji – hormonski kaos u fauni preslikava se u ljudskoj populaciji. A igre s hormonima, bilo one industrijske ili medicinske, redovito pokreću lavinu neželjenih posljedica. Jedna je posljedica posebno paradoksalna: koristeći se kontracepcijskim sredstva ili kozmetičkim proizvodima, žene uzrokuju kemijsku feminizaciju muške populacije, hormonski poremećaj koji uključuje neplodnost, rak testisa…
Svjedoci iz laboratorija
Fred vom Saal, profesor emeritus sa sveučilišta u Missouriju, tvrdi da je Theo Colborn, uz ostalo, srušila toksikološku dogmu prema kojoj biološki učinak ovisi samo i jedino o dozi neke tvari. Za hormonske otrove to ne vrijedi, nego je moguće i obrnuto: što je manja doza, to je jači učinak! Drugi znanstvenici, poput profesora Toma Zoellera i Terryja Collinsa, također svjedoče da je Theo Colborn svojim pitanjima promijenila njihov način gledanja i mišljenja o hormonski aktivnim tvarima u okolišu i ljudskom organizmu.
Prvo – djeca
U vremenu i svijetu nakon Theodore Colborn endokrini disruptori postali su goruća javnozdravstvena tema. Danas je gotovo nemoguće izbjeći hormonske udare iz okoliša impregniranoga tim kemikalijama. Širok spektar bolesti i poremećaja, od autizma do spolne disforije, može se povezati s djelovanjem velikoga arsenala endokrinih disruptora – od bisfenola A iz plastične ambalaže pa sve do sojinih proizvoda.
U svemu tome najvažnije je zaštititi najosjetljivije članove zajednice – djecu, kako bi se očuvao njihov zdrav razvoj i kako bi se smanjila učestalost pojave alergija, hiperaktivnosti ili poremećaja spolne orijentacije.
