Fra Antu Perkovića, svećenika Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, sada na službi u Slavonskom Brodu, mnogi najviše poznaju po njegovoj dugogodišnjoj dušobrižničkoj službi u više samostana i župa u Hrvatskoj. Kako je rođen u Slavonskom Brodu, kao dječak ministrirao je u franjevačkom samostanu, gdje je i započeo njegov svećenički put, a 2021. ondje je proslavio i svoj zlatni jubilej svećeništva. U svojih 50 godina svećeništva taj samozatajni i vrijedni franjevac puno je toga doživio, napose u vrijeme i poslije Domovinskoga rata. Rat ga je zatekao na službi župnika u vukovarskom Borovu naselju. Ostao je sa svojim župljanima te je zajedno s ostalom braćom iz Vukovara u studenom 1991. odveden u Srijemsku Mitrovicu u logor te je nakon tri tjedna zatočeništva bio razmijenjen. U progonstvu se brinuo za prognanike, a čim je počeo povratak, i on je došao u Vukovar, gdje je angažiran u procesu povratka, obnove.
Trebalo je sve podizati iz pepela, kako crkvu, još više ranjene duše povratnika. No radost da su se vratili bila je toliko snažna da ništa nije bilo teško. Za obnovu je trebalo puno materijalnih sredstava, rada i svega drugoga. Uza sve to on je našao vremena za svoj hobi koji seže još u dječačke dane, a to je izrada maketa.
U tim poslijeratnim danima službe u Borovu naselju prva maketa koju je izradio 2002. godine bila je maketa za novu crkvu u Borovu naselju. Izradio ju je od kartona po nacrtu projektanta. Kako je preko dana imao puno obveza, najviše ju je radio po noći kako bi na vrijeme bila gotova. »Kada su projektanti vidjeli maketu, bili su iznenađeni i oduševljeni jer u to vrijeme obnova nije nitko radio makete. I vjernici su bili sretni jer su mogli vidjeti kako će njihova crkva izgledati. Poslije sam napravio i maketu za crkvu sv. Josipa u Borovu naselju. Uglavnom radim 1 : 150 ili 1 : 200«, ističe o. Perković.
Kada je otišao na službu u Našice, potom u Cernik, imao je više slobodnoga vremena pa se više posvetio svojemu hobiju – izradi maketa. Izradio je do sada 12 maketa samostana i brodova. Tako je izradio makete franjevačkih samostana njegove provincije: samostana na Kaptolu, u Cerniku, u Tvrđi u Osijeku te Slavonskom Brodu. Svaku je maketu darovao samostanu te danas krase neke njihove prostorije. Posebno je ponosan na maketu samostana na Kaptolu, napose jer danas taj samostan, koji je u zadnjem potresu oštećen, nema ni krova ni tornja. Svaki je detalj identičan. Čak je instalirao i svjetlo te kada se upali, vidljivi su vitraji koje je izradio na svakom prozoru.
Sada izrađuje maketu crkve sv. Križa na zagrebačkom Sigetu, koja ima puno detalja. Radi je u omjeru 1 : 200. Ljepotu joj daju vitraji koje je također izradio. Prvo ih je fotografirao pa onda ispisao u boji i plastificirao, izrezao i lijepio na prozore, što je iziskivalo doista puno preciznosti i strpljenja. »Radujem se njegovu dovršenju i nadam se da će braća na Sigetu bili zadovoljna. I tu ću kao i ostale makete pokloniti samostanu«, ističe taj vrijedni franjevac.
Pozornost u prostorijama brodskoga samostana privlači brod Bizmark – njemački ratni brod iz II. svjetskoga rata, koji je radio tri godine. Dijelove je kupovao na kiosku i radio po uputama. Trebalo je puno strpljenja i ljubavi za njegovu izradu, što je vidljivo jer trebalo je složiti toliko detalja – oko 5500 dijelova, a oko postavljanja svakoga dijela trebalo je puno preciznosti i vremena. Izrađujući ga, o. Perković ističe kako je upoznao i povijest broda i svih tragedija koje su se tada događale.
Izradio je i jedrenjak sv. Jeronim s Hvara koji je sudjelovao na Lepantskoj bitki, koji je poklonio svojemu bratu. Kako je dobio dva broda od Mirjane Pucić, majke franjevca Siniše, koje je radio njezin pokojni suprug, trenutačno i njih renovira.
»Uživam u pravljenju maketa i iskoristim svaki trenutak koji imam, a često ostanem i dugo u noć jer zaboravim na vrijeme«, zaključuje o. Perković, koji uz sve svećeničke obveze u samostanu, a i dušobrižništvo u bolnici, ima sve manje slobodnoga vremena za svoj neobičan hobi.
