Poželjne osobine čovjek često nastoji skriti. Boji se reakcije društva. Spominje Knjiga mudrih izreka: »Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.« Ništa čudno, još su i stari mudraci prepoznali da je ono što je vrsno vrjednije je od biserja. A zašto? Skriveno je od pogleda javnosti.
Tko će naći? I ne, nije ovdje pisac mislio na nekakvo davanje atributa samo ženskomu rodu, kao da bi ženu omeđio u prohtjeve muškarca. Pisac se pita, a pita se jer je okružen silnim ponudama – svatko nudi svoju verziju bisera, svoj put prema uspjehu, svoj dolazak do bogatstva. Onaj očiti put na koji nailazi jest najčešće po grijehu, po bahatosti, bezobrazluku, rogoborenju, zavisti, podmetanju stupica, krađi, oholosti. Na sve to odgovara: »Tko će naći?« Ono što je vrsno, ono što je vrijedno, to se treba pronaći, to je skriveno u svijetu.
Nisu li i silne vrline danas proglašene nazadnjačkima? Kada se započne govoriti o oprostu, ljudi to ismijavaju. Ako je netko pobožan, drži ga se zaostalim. Je li netko dobronamjeran, smatra ga se naivcem. Ono što je vrsno, to se sakrilo. Začahurilo se u ljudska srca i pažljivo izlazi na vidjelo možda u obitelji, a možda samo u trenutcima opijenosti alkoholom, kada popuste kočnice grješne pokvarenosti. »Tko će naći« jest vapaj, vapaj čovjeka koji se nebrojeno puta opekao na ljudsku glumu, koji je možda planirao brak, a našao se iskorištenim; čovjeka koji je sve uložio u dobrotu pa bio iskorišten. No ostala mu je nada: »Više vrijedi ona nego biserje.« Kao da je pisac Knjige mudrih izreka bio bogataš koji je nakon svega novca što ga je stekao ipak najradije potražio vrsnoću.
Što je vrsno? To ne možemo pitati bilo koga. To možemo pitati samo mudre, one koji su upoznali osobite kvalitete, prvorazrednost, poželjne osobine, odličnost. Nisu to ljudi koji su se opekli u životu na grijeh pa sada stalno ponavljaju da žele biti dobri, kao da pokušavaju nadoknaditi svoje klošarenje u mladosti. Vrsni su oni što su odmalena upijali dobrotu, koji su dobro odgojeni, koji su zbog svoje dobrote počesto u društvu bili kažnjeni, a kako su odrastali, samo su uviđali isti odgovor: »Više vrijedi ona nego biserje.« Za vrsnoću bi trebalo pitati dobre ljude, one pokraj kojih se najčešće prolazi u tišini, one koji su nezapaženi, koji šute jer su zbog svojih stajališta često bili ušutkani. Njih je teško naći, ne nastupaju u prvim redovima, najčešće nikada i ne dođu do riječi… Što je vrsno, to se ne dijeli olako, o tome se ne govori na trgovima, to se drži baš poput bisera. I tada ponovno nastupi pitanje: »Tko će naći?« Da, tko će naći? Ima li dovoljno hrabrih da se okušaju u vrlinama?
Ivan Zlatousti imao je srčanosti da prepozna vrlinu ženskoga roda i javno to napiše u Pohvalnici Maksimu. Nije se bojao reakcija. »Žudiš steći korist od žene, a nije te sram i ne crveniš se? Ženi priliči samo jedno, a to je da čuva ušteđevinu, da upravlja prihodima i skrbi se oko kuće. Bog je oboje i rasporedio: ženi je dodijelio vlast nad kućom, a muškarcima sve poslove vezane uz državu. Žena ne može baciti koplje ni odapeti strijelu; može pak uzeti preslicu, tkati na tkalačkom stanu i lijepo urediti sve drugo vezano uz kuću. Ne može se valjano baviti državnim poslovima, ali sposobna je odgajati djecu, najveće od svih blaga.«
Moglo bi se češće među vjernicima govoriti o vrlinama. Neka se manje spominju mane. Neka pozornost nemaju oni koji su se obratili od mana, a i dalje na njima profitiraju i temelje svoja svjedočanstva. »Tko će naći vrsnoću?« pitanje je što odzvanja po polupraznim crkvama jer vjernici radije u crkvi traže one koji će ih zabaviti nego Onoga koji im nudi pravi put. Vrsnoća se ne nudi u svijetu, ona nije na izloženim policama, ne nalazi se ni u prigodnim propovijedima, nije u popularnom sadržaju nikakvih medija. Nego, ona se može potražiti u kutovima vlastitoga života, u trenutcima kada je čovjek bio sretan što se odupro grijehu, što nije nasjeo na zloću, što se nije promijenio kada su drugi iskrivili vratove dok su podupirali ono za što su znali da ne donosi nikakvu duhovnu korist. Vrsnoća jest biser, a školjka toga bisera nije u dubokim mračnim vodama, nego se nalazi u dobru odgoju djece, u davanju životnih primjera, u skromnoj starosti, u požrtvovnoj obitelji, u plemenitoj prošlosti.
Gospodine, daruj nam snage za pronalazak onoga što je vrsno u našem životu. Dok nas razni vjetrovi sa svih strana nastoje otpuhati prema onomu što donosi duboko razočarenje, Ti budi naš Učitelj u vijeke vjekova. Amen.
