»Sad nam život vene; nema ničega, osim máne, pred našim očima« (Br 11, 6). Izraelci jadikuju zbog toga što »nema ničega«. To »osim máne« preslabo je da promijeni sliku da nema ničega. Slično postupaju učenici naočigled narodu koji je slušajući Isusa ostao bez hrane u pustom kraju: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe« (Mt 14, 17).
Sve se češće piše i govori o nezadovoljstvu. Ljudi su nezadovoljni pa odlaze živjeti u druge krajeve svijeta. Ne niječući ekonomske razloge, pitanje je jesu li oni jedini.
Nasuprot Izraelcima i učenicima Pavao piše Filipljanima da je naučen u svakoj prigodi biti zadovoljan (Fil 4, 11). Zadovoljan je i onda kad oskudijeva. Gdje su uzroci nezadovoljstva? Je li istina da »nema ničega« i da »nemamo ništa«?
»Na blagdan sv. Jakova s jednim sam mladomisnikom slavio misu u zajednici Cenacolo«, pripovijeda jedan svećenik. »Mladomisnik je momcima u zajednici podijelio spomen-sličice i nakon mise počastio ih svježim napitkom i dobrom lubenicom. Dok smo se osvježavali i razgovarali, pristupi jedan od momaka koji je nedavno došao u zajednicu i veli: ‘O, kako je strašno vruće, nepodnošljivo je!’ Jedan stariji momak na to se okrene i veli: ‘Zašto si morao upravo to najprije reći? Mogao si kazati: Imali smo lijepo misno slavlje, dobro sam se osvježio lubenicom i svježim napitkom. Zaboravio si već ove tri lijepe stvari, a rekao si samo jednu koja ti stvara probleme!’«
Nezadovoljstvo se rađa u čovjeku koji ne vidi ono što ima i čije su oči usmjerene samo na ono čega nema.
Na seminaru posta i molitve jedna djevojka shvatila je da su joj ormari pretrpani haljinama. Neke je samo jednom-dvaput obukla, a u želji da ih stekne zbog njih je roditeljima često »oči vadila«. Blagujući kruh i vodu otvarale su joj se vlastite oči.
Osim u postu, zadovoljstvo se rađa u zahvaljivanju. Zahvaljivanje otvara oči za ono što postoji, za darovano, za lijepo i pozitivno. Kad netko kaže već izjutra: »Bože, hvala ti za…« i usmjeri pogled na stvarnost ispred sebe, primjećivat će mánu – bezbroj besplatnih darova – od sunca, kiše, zraka pa do ptica, cvijeća, riba, kruha…
Svjestan važnosti usmjerenja očiju, Leopold Bogdan Mandić podsjećao je ljude: »Za život je potrebno malo, vrlo malo.« »Kruha i luka, ali budi zadovoljan«, često je znala reći jedna starija žena.
