Postoje i posebni uvjete staža i starosti, čijim se ispunjenjima također mogu ostvarivati starosne i prijevremene starosne mirovine. Ta posebna prava su pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjega osiguranika i pravo na prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca.
Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjega osiguranika. Članak 35. Zakona o mirovinskom osiguranju u stavku 1. propisuje: »Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju.« U stavku 3. propisuje: »Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ne može steći osiguranik koji je navršio životnu dob iz članka 33., odnosno članka 180. ovoga Zakona, kao ni osiguranik koji je navršio životnu dob iz članka 33., odnosno 180. ovoga Zakona uz sniženje starosne granice prema članku 181. ovoga Zakona.«
Iz odredaba stavka 1. proizlazi da se »dugogodišnjim osiguranikom« smatra samo osiguranik koji ima ostvarenih 41 godinu staža osiguranja u »efektivnom trajanju«, a ostvaren je do navršenih 60 godina, ali prije doživljenja 65 godina. Kao staž osiguranja u efektivnom trajanju računa se samo razdoblje provedeno u obveznom mirovinskom osiguranju ili u produženom osiguranju u stvarnom trajanju. Dakle u taj staž ne uračunava se uvećani ili beneficirani staž. Prema tome to pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjega osiguranika ne mogu ostvariti osobe koje su navršile životnu dob za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.
Odredbe stavka 3. iz čl. 35. Zakona propisuju »tko ne može steći to pravo«, no nejasne su i zbunjujuće prosječnomu osiguraniku jer upućuju na povezivanje osnovnih odredaba (čl. 33.) i zaključnih tzv. prijelaznih odredaba (čl. 180. i 181.). Tako proizlazi npr. da žena koja u ovoj godini doživi 62 godine i četiri mjeseca nema pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjega osiguranika sa 41 godinom staža. Te zakonske odredbe o povezivanju članaka 33., 35. i 180. potpuno su nepotrebne jer žena koja u ovoj godini doživljava 62 godine i četiri mjeseca, a ima ostvarenih najmanje 15 godina mirovinskoga staža, ima već ispunjene uvjete za redovitu starosnu mirovinu, kako je već propisano u čl. 180. stavak 1. Takva pisanja zakonskih odredaba, koje su potpuno nepotrebne, potvrđuju da mjerodavno ministarstvo koje predlaže zakone i njihove izmjene i dopune uopće ne poznaje ta zakone niti ih zna tumačiti ni primjenjivati. Zato takva prava i zakonska akrobatika više sliči slaganju Rubikove kocke nego odgovornoj zakonodavnoj politici. Nažalost štetu od takve bolesti »zakonomanije« trpe najviše osiguranici koji zbog zbunjujućih i nelogičnih propisa ne mogu prepoznati svoja mirovinska prava.
Iz citiranoga stavka 3. članka 35., a u vezi s čl. 181. mirovinskoga zakona, slično se nepotrebno propisuje da osiguranik koji ima navršenu dob propisanu za starosnu granicu (prema čl. 33. zakona 65 godina), a kojemu se starosna granica smanjuje zbog priznavanja povećanoga staža (čl. 181.) nema pravo na starosnu mirovinu kao »dugogodišnji« osiguranik. Naime, isti osiguranik već ima ispunjene uvjete starosti samom činjenicom smanjivanja starosne granice koje je vezano uz povećani staž. Dakle, osiguranik može zbog smanjivanja starosne granice ispunjavati uvjete starosti već i prije navršenih 65 godina, pa i prije 60 godina, što znači da se pravo na starosnu mirovinu može ostvarivati i prije starosti propisane za dugogodišnjega osiguranika i bez efektivnoga staža od 35 godina, kako je propisano za dugogodišnjega osiguranika. Prema tome i u tim su slučajevima takve odredbe nomotehnički i zakonski nepotrebne jer se svode na ponavljanja tumačenja postojećih i jasnih zakonskih odredaba istoga zakona.
Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca. To pravo propisano je odredbama čl. 36. Zakona: »(1) Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema uvjetima iz članka 34. i članka 182. ovoga Zakona ima osiguranik koji je nakon prestanka osiguranja prouzročenog stečajem, neposredno prije ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu iz članka 34. ovoga Zakona proveo u neprekidnom trajanju najmanje dvije godine kao nezaposlena osoba prijavljena službi nadležnoj za zapošljavanje. (2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka pripada najranije s danom ispunjenja uvjeta a osiguranik se s tim danom, odnosno najkasnije s prvim idućim danom po ispunjenju uvjeta mora i odjaviti iz evidencije nadležne službe za zapošljavanje. (3) Zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu iz ovoga članka podnosi se od dana ispunjenja prvih uvjeta iz članka 34. i 182. ovoga Zakona. (4) Prijevremena starosna mirovina iz stavka 1. ovoga članka određuje se uz primjenu polaznog faktora 1,0. (5) Pravo iz ovoga članka ne može steći osiguranik koji je nakon ispunjenja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka ostao prijavljen službi nadležnoj za zapošljavanje. (6) U slučaju sklapanja novoga ugovora o radu kod istog poslodavca kod kojega je radni odnos prestao zbog stečaja, koji je naknadno sklopljen radi završetka poslova pripreme vezanih uz stečaj sklopljen prema propisu kojim se uređuje stečaj, ne dovodi do gubitka uvjeta statusa neprekidne nezaposlenosti radi ostvarivanja prava po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, već se zbrajaju razdoblja nezaposlenosti tog radnika od dana stečaja tog poslodavca do ispunjenja uvjeta starosne dobi iz članka 34., odnosno članka 182. ovoga Zakona, u kojima nije radio.«
I u ovom slučaju treba pažljivo čitati sve odredbe i osobito paziti: da je za ostvarenje toga prava osobito važno da se zahtjev može podnijeti najranije mjesec dana prije prestanka osiguranja uz pružanje dokaza o datumu prestanka radnog odnosa ili odmah nakon prestanka osiguranja. Kod nezaposlenosti mora se biti prijavljen kao nezaposlena osoba kod nadležnoga zavoda za zapošljavanje u neprekidnom trajanju od dvije godine, zahtjev za mirovinu mora se podnijeti isti dan kada su ispunjeni uvjeti. Bitno je sačuvati status »neprekidno nezaposlene osobe«.
