Fenomen »hejtera« u virtualnom prostoru mnogi su pokušali objasniti i znanstveno. Među brojnim radovima projekt »Obitelj i mediji« izdvojio je knjigu Johna Sulera »Psychology of The Digital Age: Humans Become Electric« (hrv. Psihologija digitalnoga doba: Ljudi postaju električni). Internetski prostor, kako je naveliko poznato, ljudima daje i veću »slobodu« da prema drugima budu grubi i bezobrazni, podsjeća autor, pojašnjavajući da u susretu uživo komunikacijom dominira niz neverbalnih elemenata, poput pogleda, gesta i tona glasa.
Tih gesta, kao svojevrsnih brana, nema u virtualnom svijetu, a tako nema ni odgovornosti za ono što je izrečeno ili napisano na internetu. »Virtualni zlostavljači – ljudi koji su u stvarnom životu često potpuni slabići u odnosu na one koje zlostavljaju na internetu – snažni su samo zbog toga što misle da su nevidljivi i nedodirljivi. Ali oni su zapravo poput lopova koji krade ili premlaćuje drugoga skrivajući se iza maske«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija« na tragu knjige autora Sulera.
Potrebna su nova pravila
U nedostatku odgovornosti za izrečeno društvene mreže same po sebi nisu zapravo rasadnici internetskoga nasilja, nego »privilegirani kanali« preko kojih verbalni zlostavljači djeluju. Njihove žrtve mogu biti »izabrane« ili nasumice ili zbog nekoga svojega stajališta. Nakon toga slijedi progon. »U stvarnosti svatko može postati meta virtualnih zlostavljača jer pravi razlog njihove mržnje leži duboko u njihovim osobnim problemima, zbog kojih ispisuju komentare pune mržnje«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«.
»Mnogi misle da su mladi najskloniji takvim nezdravim i društveno disfunkcionalnim komunikacijama. Nema sumnje da ta boljka posebno pogađa mlade, no ne samo njih. Postoji i niz ‘hejtera’ koji su odrasli i koji u prijeporima izabiru svoje strane – u raspravama između onih koji su za život i onih koji su za pobačaj, između onih koji jedu meso i vegana, između glasača ‘desničara’ i ‘ljevičara’«, napominju iz »Obitelji i medija«. Potrebna su nova pravila koja će učvrstiti ideju da ljudsko dostojanstvo vrijedi i u digitalnom prostoru. Jer ako je virtualni prostor zagađen mržnjom, ta mržnja počinje zagađivati i stvarni život, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
