Časna je sestra govorila: »Cijeloga života sam voljela i uzgajala cvijeće i uljepšavala crkve. Od cvijeća se može mnogo naučiti za život. Primjerice, kad cvijeće vene, treba tražiti razlog zašto vene. Često se na žilama naseli crv koji siše hranu. I što se cvijeće više zalijeva i hrani, to je bolje crvu. Zato treba najprije odstraniti crva, a onda će cvijeće rasti.«
Zar se isto tako čovjek ne bi trebao ponašati prema grijehu? Zar ne bi trebao biti radostan i sretan kada prepozna i otkrije grijeh? Jer otkrio je crva uzročnika svađe, sukoba, rastava! Otkrio je kradljivca mira, radosti i dobrih međuljudskih odnosa!
Nažalost, često se događa da čovjek ne otkriva, nego prikriva grijeh. Gura ga pod tepih. Pravda sebe. Kad dođe na ispovijed, nema što ispovjediti. Ili ispovjedi neki grijeh, ali odmah pripomene da nije velik.
Zanimljiv je i ujedno čudan odnos čovjeka prema tijelu i duši. Kada otkrije crva u cvijeću, radostan je, jer je pronašao uzrok zašto cvijet vene pa će odstranjivanjem crva pomoći cvijetu da ponovno cvjeta. Slično tomu, kada čisti kuću, ne će isključiti svjetlo, nego ga uključiti, da bolje vidi ima li i gdje je prašina. Nitko ne će reći da u kući nema prašine, nego će svatko priznati da je ima i trudit će se da ju pronađe i očisti kuću. Prije nego što iziđe pred ljude, ili prije nego što gosti uđu u kuću, svatko se obično još jednom pogleda u zrcalu kako bi provjerio ima li prljavštine na licu, je li kosa na svom mjestu. Isto je s korovom na njivi ili kad netko osjeća bol pa ode k liječniku na pregled.
Čudno, isti čovjek nipošto ne želi biti slijep za crva u cvijeću, za korov u polju, za prašinu u kući, za prljavštinu na licu ili za bolest, a slijep je za crva i korov, za prašinu, prljavštinu i bolest u svojoj duši!
Ne valja od truna praviti brdo, ali isto tako ne valja pomisliti da od »sitnica« ne mogu nastati problemi veliki kao nepremostivo brdo. Crv može biti malen, a ozbiljno naštetiti biljci. Jedna riječ može nekoga povrijediti i zatvoriti mu srce, a izostanak riječi ugroziti ili srušiti prijateljstvo.
Svatko je svjestan da nije »sitnica« kad prijatelj ili poznanik prođe pokraj osobe, a ništa joj ne rekne i ne pozdravi ju. Osoba ostaje uvrijeđena ili ponižena i prezrena, premda druga osoba može reći: »Nisam te uvrijedio ni jednom riječju!«
