U američkom medicinskom časopisu JAMA objavljena je francuska studija koja pokazuje da ljudi koji se redovito hrane ekološki uzgojenim proizvodima imaju 25 posto manji rizik od obolijevanja od raka (JAMA Intern. Med, 22.10.2018.). Riječ je o dosad najvećoj studiji koja povezuje pojavu tumorskih bolesti s takvim načinom prehrane. U istraživanje je bilo uključeno 70 tisuća dobrovoljaca koji su svrstani u tri skupine: na one koji jedu redovito, one koji jedu povremeno i one koji nikada ne jedu ekološku hranu. Znanstvenici su punih pet godina pratili njihov meni i njihovo zdravstveno stanje. Tijekom ispitivanja ukupno je 1340 ljudi oboljelo od raka, a među njima znatno je više onih koji se ne hrane ekološkim proizvodima.
Posebno značajne razlike u pojavnosti bolesti uočene su za ne-Hodgkinov limfom, rak dojke i druge oblike limfoma. U skupini ljudi koji češće jedu organsko voće i povrće, meso ili sir učestalost pojave ne-Hodgkinova limfoma manja je za čak 86 posto! Do sličnoga su rezultata došli britanski znanstvenici prije četiri godine u glasovitoj studiji »Milijun žena« (Brit. J. Cancer 2014, 110, 2321), što znači da je to epidemiološko istraživanje od prvorazredne važnosti za zdravlje stanovništva.
Budući da je prisutnost pesticida jedna od glavnih razlika između konvencionalne i ekološke hrane, francuski su znanstvenici svoje otkriće pripisali tim kemikalijama. Locirani su glavni krivci za pojavu velikoga broja tumorskih oboljenja: malation, diazinon i glifozat. To su štetne kemikalije koje su redovit sadržaj konvencionalnih proizvoda, ali ih nema u organskoj hrani. Vrlo je vjerojatno da će ta studija biti važan argument za odluku Europske komisije o tržišnoj sudbini glifozata, najprodavanijega herbicida na svijetu. Zbog mogućih dalekosežnih posljedica, društvenih i gospodarskih, studija je postala žarište znanstvenih sukoba.
Tu studiju svakako će pozdraviti zagovaratelji organske, ekološke hrane, koji objavu rezultata vide kao pobjedu zdrava razuma i životnoga stila, kao dokaz da se »zeleni« s pravom protive uporabi sintetskih agrokemikalija u poljoprivredi i prehrani. S druge se strane, kao i uvijek dosad, okupljaju oni koji brane pesticidni status quo. Budući da je najnovija studija kritika jednoga znanstvenoga pristupa (agrokemije), samozvani se branitelji konvencionalne znanosti grupiraju i pretvaraju u ad hoc recenzente. Rabeći klasičan arsenal prigovora, »otkrivaju« statističke slabosti objavljene studije, predlažu preoblikovanje eksperimenta, seciraju poglavlja, čine upitnom interpretaciju rezultata, traže nove recenzente…
Iako su znanstveni sukobi dobrodošli i korisni poticaji za nastavak istraživanja, zanimljivo je primijetiti kako se ortodoksni znanstvenici lako pretvaraju u nevjerne Tome najčešće onda kada objavljeni rezultati ne odgovaraju njihovim uvjerenjima. Takav je skepticizam zapravo plodno tlo za znanstveni anarhizam u kojem se više ne poštuje vrijednost institucija, usvojenih procedura, hijerarhije metoda i argumenata… U slučaju francuske studije o organskoj hrani riječ je o poznatim znanstvenicima zaposlenima u vrhunskim institucijama, radi se o dosad najopsežnijem istraživanju koje je objavljeno u jednom od najboljih medicinskih časopisa na svijetu. Stoga je zasigurno provedena stroga recenzija neovisnih kompetentnih stručnjaka. Istraživanje nije bilo financirano od industrijskih sponzora, nego javnim novcem, što osigurava prostor objektivnosti istraživača.
No sve to nije dovoljno da spriječi mobilizaciju protivnika ideje da je ekološka prehrana važan dio rješenja u preventivi raka. Organska poljoprivreda nalikuje na staromodan pristup uzgoju prehrambenih kultura te čini napore inovativne agrokemijske i biotehnološke industrije – suvišnima. Pojednostavnjeno rečeno, svaka je poljoprivreda, prije masovne pojave pesticida, bila ekološka poljoprivreda, stoga ona u svojem konceptu sadrži poziv povratka na staro, ali i kritiku novoga. Sve su to obični znanstveni sukobi, doduše, kontaminirani različitim ideološkim polazištima, no kada se ozbiljna studija pojavi u vrhunskom časopisu, prestaje biti razumno ignorirati njezin značaj. Stoga su zanovijetanja znanstvenih puritanaca koji zahtijevaju novu (nad)recenziju već objavljene studije prozirna i neakademska.
Francuska studija o povoljnom učinku ekološke prehrane na smanjenje pojavnosti raka važna je informacija za preventivu te bolesti, ali i za korekciju nacionalnih politika u borbi protiv raka. Valja očekivati da će nadležne institucije (i u Hrvatskoj) prepoznati važnost i poticati ekološku poljoprivredu, jer što je veći udio ekoloških proizvoda na tržištu hrane, to će oni biti jeftini i dostupniji većemu broju stanovnika. U Hrvatskoj svake godine oboli više od 20 tisuća ljudi od raka, što znači da bi, prema procjenama francuske studije, više od 5 tisuća ljudi moglo biti spašeno kvalitetnijim načinom prehrane.
