Dragi moji predsjednici, od predsjednika kućnoga savjeta do države, od sabora do vlade, a neka mi oproste svi drugi ako ih slučajno imam, jer od izlaska iz razredne zajednice, a osobito od ulaska u bračnu, budno sam pazio da u trenutcima emocionalne slabosti ne postanem član ijedne predsjednički ustrojene udruge ili društvanca, makar bilo tek športsko, plesno ili ribolovno. Dakle, dragi moji predsjednici, osjećajući nekako da vi to ne ćete učiniti u moje ime, obraćam vam se ovim pisamcem još pri zdravoj svijesti i solidnom predstaračkom pamćenju. Naime, obavještavam vas da se »ispisujem«, izlazim iz Europske unije, pa molim da u svim budućim obračunima i statističkim izvješćima mene skinete s popisa pretplatnika na to problematično i nedomišljeno udruženje nejednakih. Sad, istina, davnih i ranih devedesetih silno sam vas tjerao da uđemo u tu Uniju, ali kad smo ulazili, i kad već nisam bio siguran želim li kroz ta vrata, predsjednički ste mi olakšali izbor pa me niste ni pitali želim li ući, nego ste se pozvali na moju ludu pamet iz devedesetih, kad još bijah mlad, zanesen. Danas pak, s bolnim iskustvom gotovo desetljetnoga gledanja kroz prste i mukotrpnoga pronalaženja zrna pšenice u gomili pljeve koju nam je članstvo donijelo, a nakon friškoga europskoga prihvaćanja »pobačajnoga izvješća« s potpisom hrvatskoga zastupnika (O, sramote!) te nakon linča mađarskoga zakona o zaštiti roditeljskoga prava na odgoj vlastite djece do osamnaeste, obavještavam vas da više ne mogu izdržati. Izlazim iz EU-a! Znam, naravno, ne ću moći baš doslovce tijelom izići izvan zemaljskih granica te birokratske tvorevine, makar zato što nisam cijepljen (čak sam se podmetnuo virusu samo da »prebolim cijepljenje«, ali mi to ne će pomoći »jer discipline mora biti« pa će nas, pomalo, baš totalno i totalitarno cijepiti), ali ću valjda moći bar »pod zemlju«.
Ukratko, predsjednici moji, javljam vam da više ne dijelim »Uniju vrijednosti« ili kako je to sročio Mađarima onaj nizozemski ili luksemburški premijer (svejedno koji, već su i oni kao spolovi; danas si jedno, sutra drugo) kad im je poručio da »Mađarska nema više što raditi u Europskoj uniji«!? Onda valjda nemam ni ja? Jer ako taj zakon »podriva europske vrijednosti«, onda sam ja velepodrivatelj Europske unije! U kojoj su kravatirani papagaji već prije podrovali sve Božje i naravne ljudske vrijednosti, pa je onda jasno da im zakon u zaštitu djece i roditelja »nije u skladu s europskim vrijednostima«, a »Matićevo izvješće«, koje dokida pravo na priziv savjesti, itekako jest. Nisam doktor, ali savjest imam! Čak ju ponekad i prizivam. Zato, dragi moji prezentni prezidenti, ako im tamo u Europi to sve sami ne znate reći, prevedite im moje pismo, naša pisma… Naime, i moji znanci i prijatelji misle otprilike kao ja, samo što bi pisma Debeloga, Tome ili Željca, u odnosu na oštrinu moga pera, bila otprilike kao sjekira ili motorka prema škaricama za zanoktice.
