Već deset godina etno-punk bend »Ogenj« njeguje osebujan zvuk koji spaja rock, punk i tradicijsku glazbu. Stihovi pjesama na kajkavskom narječju, zvuk tamburice i violine taj podravski bend čine prepoznatljivim. Kantautor Tomislav Mihac Kovačic, frontmen benda, autor je pjesme s kojom je bend uspješno nastupio na Dori, hrvatskom natjecanju za pjesmu na Euroviziji, čiji stihovi poručuju da treba svijetliti, dati »vatru koja pakao nije« svijetu, biti dobar, kako bi duša bila »lagana«. Budući da je svetkovina Uskrsa snažno povezana sa simbolikom svijeće koja gori – Kristovim svjetlom – pojasnio je odakle nadahnuće za pjesmu, ali i za život u vjeri, o kojem je često javno svjedočio sa suprugom Anom, s kojom podiže četvero djece.
»Ovo je dakle noć kada je svjetlo ognjenoga stupa raspršilo tamu grijeha«, riječi su iz himna uskrsnoj svijeći koja se pjeva na početku vazmenoga bdjenja. Taj jedinstveni obred katoličke liturgije uključuje paljenje uskrsne svijeće i dijeljenje njezina plamena koji simbolizira svjetlo Kristovo. U razgovoru s podravskim glazbenikom međimurskoga podrijetla doznali smo odakle mu nadahnuće za pjesmu »Daj, daj« koja je puna upravo simbolike svjetla i vatre. »Htjeli smo da naša nova pjesma bude posebna. Svakako, ima sve tehničke elemente koji nas kao bend ocrtavaju, kao što i tekstualno prati naš rad govoreći o atributima o kojima razmišljamo, koji nas krase i kojima težimo. Ideja je bila napraviti brojalicu koja ne izlazi iz glave i uspjeli smo u tome. Mnogi pjevaju i pamte ‘daj, daj’. Nadahnuće je došlo iz spleta misli koje su mi se kao tekstopiscu vrtjele u glavi, a svakako sam htio prenijeti tu poruku da treba izgorjeti za svoje ideale, te da je bogatstvo u nama samima«, rekao je.
»U stihovima nadahnutim mojom duhovnošću ogenj simbolizira pročišćenje i ograđuje se od povezanosti s nečim suprotnim – vječnim ognjem pakla. Pročišćenjem naša duša postaje lagana, čista i ‘vedra’, smije se i raduje svakoj novoj sekundi. Meni je osobno to kao osjećaj nakon ispovijedi«, pojasnio je kantautor. Na pitanje što ostalim članovima benda znači motiv vatre i gorenja, odgovorio je: »Dečkima znači snagu, izgaranje i davanje na svakom našem koncertu. To je sila zajedništva kojom želimo zahvatiti svu našu publiku i sav naš trud prezentirati u najboljem svjetlu.«
Himan uskrsnoj svijeći, čije pjevanje traje više od deset minuta, mnogima je najljepši napjev katoličke liturgije. U njoj se na više mjesta spominje svijeća, oganj, svjetlo, a potkraj i Danica. Za Tomislava Mihaca Kovačica uskrsna svijeća simbolizira jednu od ulivenih krjeposti. »Uskrsna svijeća simbolizira nadu, nadu koju već sada možemo osjetiti prisutnošću Krista u euharistiji, uskrsnuloga Spasitelja kao najboljega prijatelja koji umorne podiže i krijepi nas na našem putu. On nas osnažuje i diže kod našega svakoga pada i grije u ovozemaljskoj samoći života. S druge pak strane svako spominjanje ognja u svečanom kontekstu puni me radošću i ponosom što sam izabrao pravo ime za bend«, rekao je.
Govor o svjetlu neizbježno podsjeća i na stvarnost tame koja prema evanđelistu Ivanu ne će obuzeti svjetlo, ali, nažalost, svojim djelima ljudi često odabiru tamu. To nas je dovelo do pitanja kako danas svjedočiti za Svjetlo, a istodobno ne pristati na kompromise s tamom, kako nazivati stvari svojim imenom.
Sugovornik smatra, na tragu Ivanova evanđelja, da je ključno biti u svijetu, a ne biti od svijeta. »Vjerujem da svako vrijeme nosi svoje teškoće i da nikomu nije nikada bilo lagano. Oduvijek ljudi biraju lakši put, prečac: što manje muke, a što više uživanja. U današnje vrijeme gubi se osjećaj vrjednovanja, svi smo se ‘pogospodili’, glavna je želja imati sve sada i ovdje. Doći će vrijeme kada će život morati krenuti iz početka, kada će se sve ovo umjetno i stvoreno na brzinu urušiti, i kada će plač i škrgut zubi ‘gotovanske’ generacije biti zaglušljiv. Danas nazivati stvari svojim imenom vrlo je krizno jer vrlo brzo slijede zabrane, blokade i medijski linčevi ne tako velike, ali glasne skupine ljudi koji ne žele da svijet izgleda bolje. Često se i mi kršćani uhvatimo u tu zamku jer zaboravljamo da je naš Gospodin ne samo milosrdan, nego i pravedan«, rekao je Tomislav, istaknuvši kako je »ostati s Kristom, u Kristu i po Kristu jedini recept za ostajanje na svjetlu«.
»Krist je izvor snage i nadahnuća, moja zaštita i mir u nevremenima«, zaključio je. Umjetne kamine koji u domovima i lokalima oponašaju gorenje, a u njima zapravo ništa ne gori, duhovito je nazvao »skupljačima prašine«.
U razgovor o proturječnostima današnjega vremena, u kojem se objektivno zlo često prerušava u dobro i prikazuje u svijetlom izdanju, pjevač »Ogenja« ustvrdio je da je ta pojava prisutna svagdje i na svakom koraku. »Vrlo nam perfidno prodaju ‘maglu’, ubacuju nam u školske kurikule programe zapakirane u celofan, mijenjaju zakone u okrilju noći, podižu kamatne stope bez našega znanja, mijenjaju pravila igre na svakom koraku, a za sve to vele da će nas to unaprijediti i pomoći nam u svakodnevnim obvezama. Puna usta modernizma i šarenila, a duša ostaje sve praznija«, pojasnio je. Komentirajući poziv pape Franje da se iziđe na periferije i donese Božje svjetlo onima kojima je potrebno, natuknuo je da je periferija bliža nego što mislimo. »Ne moramo tražiti daleko. Već same naše obitelji, pa i crkvene zajednice toliko se udaljavaju od Krista da postaju periferija i da im je potrebno novo obraćenje. Moramo se vratiti Božjoj riječi i Kristu kao primjeru života«, rekao je. »Vjerujte i ustrajte u dobrome. Često treba okrenuti drugi obraz. Okrenite ga. I uživajte u svakoj sekundi ovoga danoga života, iskoristite ga na dobro i radost svima. Svijetlite u svijetu da vaša svijetlost postane zarazna«, poručio je uz osmijeh nadahnuti glazbenik.

Šter te nebi, štel ve meti
Tu kraj ognja ve sedeti.
Šter te nebi, štel ve meti
Tu kraj ognja, ve se greti.
Ako očeš, ako moreš,
napri iti, več još meti,
Sam si – znaš pomoči
– zgoreti treti.
Blaga sveta ništ ti naju,
prazno se je kaj ti daju.
V tebi znutra dost ga jega
Pusti brigu svetli vezda!
Dober bodi!
Daj ogenj, daj daj ogenj…
Črez ogenj prejdem
A pekel neje
Duša je ljefka
Čisto se smeje
Ne tišče me nikaj
Jakše je telo
Sveti se, sveti sako moje delo.
V miru hodi!
Daj ogenj, daj daj ogenj…