Jesen je ovoga ljeta došla gotovo preko noći, iz kratkih rukava uskočilo se u kapute, a babljemu ljetu ni traga ni glasa. Užareno ljeto nije najavljivalo takav obrat. Smjenjivali su se toplinski valovi, požar za požarom, a onda je preko noći počelo kišiti… U Zadru toliko da se dogodila nezapamćena poplava. Jeseni i proljeća kao da više i nema, smjenjuju se vrućina i hladnoća, vatra i voda.
Klimatska zbrka zbunila je i voćke pa su neki voćnjaci procvjetali ujesen. I dok neki u raspravi o globalnom zatopljenju i s njim povezanim klimatskim promjenama i utjecaju čovjeka u svemu tome i dalje radije biraju skepsu, sve je više onih koji hirovitost vremenskih (ne)prilika pripisuju sve većim emisijama ugljikova dioksida u atmosferi za koje je odgovorno izgaranje fosilnih goriva. A da će ovoga ljeta padati temperaturni rekordi već je proljetos upozorila Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Klima se mijenja, a zajedno s novim trendovima trebali bi svoje ponašanje mijenjati i ljudi, i to ne samo smanjujući emisije stakleničkih plinova, nego i planiranjem, kao i poduzimanjem mjera za prilagodbu tim promjenama.
Prema analizama WMO-a, 2016. godina potvrđena je kao najtoplija godina u povijesti mjerenja te je nadmašila rekordno visoke temperature iz 2015. godine. Tako je prosječna globalna temperatura u 2016. bila oko 1,1 Celzijev stupanj viša od one u predindustrijskom razdoblju. Međutim, temperatura je samo dio složenoga procesa.
Dugoročni pokazatelji klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem u 2016. dosegnuli su nove rekordno visoke razine te su zabilježene nove rekordne koncentracije ugljikova dioksida i metana koje pridonose klimatskim promjenama. Naime, ugljikov dioksid stoljećima se zadržava u atmosferi, a u oceanima se zadržava još dulje i povećava njihovu kiselost. Tako su 2016. godine globalne prosječne površinske temperature mora također bile najviše u povijesti mjerenja te su se globalne razine mora nastavile podizati. Uz to je zabilježen još jedan neslavni rekord – rekordno mala površina morskoga leda na Arktiku i Antarktici. Tako je razina arktičkoga leda 2016. bila najniža u povijesti mjerenja, i na početku sezone otapanja u ožujku i na najvišoj točki uobičajenoga razdoblja ponovnoga smrzavanja u listopadu i studenom.
Posebno je zabrinjavajuće otapanje permafrosta (trajno smrznutoga tla) zbog mogućega otpuštanja metana koji je u njemu zarobljen. Otapanje pak grenlandskoga ledenjaka pridonosi porastu razine mora, a loše su vijesti da se Arktik zagrijava dvostruko brže od globalnoga prosjeka te da gubitak površine morskoga leda utječe na vremenske, klimatske i oceanske cirkulacijske obrasce u drugim dijelovima svijeta. Zimus je na Arktiku tri puta zabilježen polarni ekvivalent toplinskoga vala, tako da su snažne oluje s Atlantika dopuhale topli i vlažni zrak zbog čega je u nekim danima temperatura bila bliža točki otapanja. Znanstvena pak istraživanja upućuju na zaključak da takve promjene na Arktiku utječu i šire pa je zbog toga početkom godine u nekim dijelovima svijeta, poput Kanade i velikih dijelova SAD-a, bilo neuobičajeno toplo, a drugdje su, na dijelovima Arapskoga poluotoka i sjeverne Afrike, izmjerene neuobičajeno niske temperature.
Mijenja se i režim oborina tako da je početkom godine veći dio sjeverne Afrike pogodila velika suša. Razina oborina u 2015./2016. na velikom je području bila za 20 – 60 % niža od prosjeka za kišnu sezonu te je Svjetski program za hranu procijenio da će zbog toga 18,2 milijuna ljudi trebati pomoć. Podatci su također pokazali da je 2016. godina bila najsušnija godina u povijesti u amazonskom bazenu. Na drugom kraju svijeta, u bazenu rijeke Jangce u Kini zabilježena je najveća sezona poplava od 1999., a na nekim od pritoka zabilježene su rekordno visoke razine poplava te je u cijeloj Kini 2016. bila godina s najviše oborina u povijesti mjerenja.
Svijet se tako rekordno tople 2016. godine suočio s brojnim ekstremnim vremenskim događajima koji su uzrokovali goleme društvene i gospodarske gubitke. A sve moćniji računalni alati i dostupnost dugoročnih klimatskih podataka omogućuju znanstvenicima da jasno pokažu postojanje veza između klimatskih promjena prouzročenih ljudskim djelovanjem i mnogih slučajeva ekstremnih događaja s velikim utjecajem, posebno toplinskih valova. U svojem godišnjem izvješću o stanju globalne klime WMO je u ožujku ove godine najavio da se ekstremni vremenski događaji mogu očekivati i u 2017. godini. Tako su ljude diljem svijeta, uz katastrofalne požare i poplave, pogodili i razorni uragani, uzimajući ljudske živote i ostavljajući preživjele bez krova nad glavom i osnovnih životnih uvjeta.
Klimatske su promjene nastupile, a čak i ako globalni napori za smanjenje emisija stakleničkih plinova uspiju, neke su od tih promjena neizbježne te se treba na vrijeme pripremiti i prilagoditi njihovim posljedicama. Države potpisnice Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime usuglasile su se da će ograničiti globalni rast temperature na manje od 2 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje te se zbog toga Pariškim sporazumom kani drastično smanjiti emisije stakleničkih plinova. EU prednjači u tome, no ujedno se priprema za prilagodbu na ono što se više ne će moći izbjeći. Europske regije posebno osjetljive na klimatske promjene uključuju južnu Europu i mediteranski bazen, planinska područja, obalne predjele i poplavne doline te daleki sjever Europe i Arktik. Budući da su prilagodbe nužne, u travnju 2013. godine Europska komisija objavila je Strategiju EU-a o prilagodbi klimatskim promjenama koja sadrži tri glavna cilja: 1) poticanje država članica na donošenje sveobuhvatne strategije prilagodbe te pružanja financijske pomoći za izgradnju kapaciteta za prilagodbu, 2) podržavanje prilagodbe u gradovima pokretanjem dobrovoljnih obveza, 3) promicanje prilagodba u ključnim osjetljivim sektorima poput poljoprivrede, ribarstva i kohezijske politike.
Nepobitno je dakle da su se broj i učestalost ekstremnih vremenskih događaja povećali, a i bez godišnjega izvješća WMO-a za 2017. koja još traje, poznato je da su ljetos u Lijepoj Našoj, osim u turizmu, padali i temperaturni rekordi, da je to pratila dugotrajna suša koja je, uz zapuštenost obraslih poljoprivrednih površina, a dobrim dijelom i zahvaljujući ljudskoj zlonamjeri, pogodovala jednoj od najgorih požarnih sezona u povijesti u kojoj je izgorjela tolika površina kao površine Hvara i Paga zajedno.
No ljetos je također u savjetovanje puštena radna verzija hrvatske Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, tzv. Zelena knjiga koja uključuje rezultate klimatskoga modeliranja, analizu utjecaja klimatskih promjena i ranjivosti pojedinih sektora te prijedlog mjera i aktivnosti prilagodbe klimatskim promjenama, a mogla se komentirati do 15. srpnja. Naime, Hrvatska je zbog svojih klimatskih i geografskih obilježja ranjiva na klimatske promjene te isto tako može očekivati rizik od porasta razine mora, promjena ponašanja i migracijskih obrazaca morskih riba zbog zagrijavanja mora, kao što može očekivati i utjecaj na hidrologiju i vodne resurse, šumarstvo, poljoprivredu, bioraznolikost, ljudsko zdravlje itd. Te će promjene zasigurno utjecati na hrvatsko društvo, kao i na gospodarstvo. Dovoljno je spomenuti moguću nestašicu vode zbog smanjenja oborina i predviđenoga rasta temperatura, a s obzirom na to da se u proizvodnji energije Hrvatska uvelike oslanja na hidroelektrane, takav bi razvoj događaja mogao negativno utjecati na opskrbu energijom.
No veći broj sunčanih dana može pogodovati i većemu korištenju sunčeve energije pa je opravdano pitati zašto se to u većoj mjeri već danas ne koristi. Tako mjere kojima se nastoji prilagoditi klimatskim promjenama često imaju i drugih prednosti, jer se njima istovremeno može poboljšavati kvaliteta okoliša i zdravlje ljudi te zbog toga prilagodba klimatskim promjenama jača održivi razvoj.
Nacrt Strategije prilagodbe klimatskim promjenama (tzv. Bijela knjiga) trebao je u proceduru e-savjetovanja biti upućen još u rujnu, a buduća Strategija prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske za razdoblje do 2040. godine s pogledom do 2070. detaljno će opisati utjecaj klimatskih promjena na Hrvatsku dok će Akcijski plan sadržavati mjere prilagodbe. I dok se čeka da Strategijom i Akcijskim planom mjerodavni odrede tko je za što ovlašten, svatko se može zapitati o vlastitoj odgovornosti, kao i o tome što čovjek već sada može poduzeti kao pojedinac.
