Koji su opravdani razlozi da Crkva na svojim kanonskim sudovima odobri da se ljudi rastanu »od stola i postelje«? I možete li pojasniti što znači taj pojam. Hvala.
Marinka F.
»Kod rastave uz trajanje ženidbene veze radi se o običnoj rastavi koja sa sobom ne donosi razrješenje ženidbene veze, nego samo privremenu obustavu ili konačan prekid zajedničkog ženidbenog života: zajednički bračni život (convictus coniugalis) ne spada na bit ženidbe, nego na njezinu cjelovitost«, tumači crkveni pravnik dr. Nikola Škalabrin, a za zajednički život navodi da prema tradicionalnom kanonskom izričaju obuhvaća među ostalim »zajednicu postelje, stola i stanovanja« te je »uzajamna dužnost i pravo ženidbenih drugova, koji su obvezni da je obdržavaju, a od nje ih ispričava samo zakonit razlog«. Zakonik kanonskoga prava jasno kaže da se »tvrda i izvršena ženidba ne može razriješiti nijednom ljudskom vlašću, a ni zbog ikakva razloga, osim smrću« (kan. 1141), a pišući o »rastavi uz trajanje ženidbene veze«, što znači da je to »rastava od postelje, stola i stanovanja«, prvo ističe i ono što piše dr. Škalabrin: »ženidbeni drugovi imaju dužnost i pravo čuvati zajednički ženidbeni život, osim ako ih ispričava zakoniti razlog« (kan 1151). Kao zakonit razlog u paragrafu 1 kanona 1152 navodi se preljub zbog kojega ženidbeni drug »ima pravo prekinuti zajednički ženidbeni život, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam počinio preljub«, a u paragrafu 3 istoga kanona piše: »Ako je nedužni ženidbeni drug svojevoljno prekinuo zajednički ženidbeni život, neka u roku od šest mjeseci pokrene parnicu za rastavu (nije riječ o pokretanju parnice za proglašenje ništavosti ženidbe, nap. a.) kod mjerodavne crkvene vlasti, koja, pošto razmotri sve okolnosti, neka prosudi može li se nedužni ženidbeni drug navesti da oprosti prijestup i da trajno ne produži rastavu.« I u kanonu 1153 u paragrafu 1 navode se razlozi za rastavu od stola i postelje: »Ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugog ženidbenog druga ili djecu ili drukčije čini preteškim zajednički život, pruža drugom ženidbenom drugu zakoniti razlog da se rastavi prema odluci mjesnog ordinarija i, ako prijeti pogibelj zbog odgode, prema vlastitoj odluci.« Paragraf 2 toga istoga kanona navodi da »u svim slučajevima, pošto prestane razlog rastave, treba da se ponovno uspostavi zajednički ženidbeni život, osim ako crkvena vlast odredi drukčije«. Pri tome se, »pošto se provede rastava ženidbenih drugova, treba uvijek prikladno pobrinuti za potrebno uzdržavanje i odgoj djece« (kan. 1154), a »nedužni ženidbeni drug može, i to je pohvalno, drugoga ženidbenog druga primiti natrag u ženidbeni život; u tom se slučaju odriče prava na rastavu« (kan. 1155).
Čitao sam da pojam »annum sabaticum« koji označava slobodnu studijsku godinu na fakultetima ima utemeljenje u crkvenoj povijesti i biblijskoj tradiciji. Nisam uspio dokučiti te poveznice. Možete li mi odgovoriti je li to točno?
Luka J.
Ispravno pišete da je »annum sabaticum« ili »anno sabatico« danas zapravo razdoblje prekida radne karijere neke osobe koje uzima s ciljem posvećivanja svojega vremena nekoj drugoj aktivnosti, a u akademskom svijetu »slobodna godina« zapravo znači oslobađanje od nastave kako bi se sveučilišni nastavnici posvetili nekoj drugoj aktivnosti (istraživanju, pisanju knjiga, studijskim boravcima i slično). »Anno sabatico« doista se spominje u 25. poglavlju Levitskoga zakonika u kojem se Bog obraća Mojsiju na Sinajskom brdu i kaže da prenese Izraelcima: »Kad uđete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotnji počinak. Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotnji počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. (…) Neka to bude zemlji godina počivanja.«
Židovima je dakle »annum sabaticum« bila svaka sedma godina (a i subota, šabat, dan tjednoga odmora, što je nama nedjelja, dan Kristova uskrsnuća), a u nekim je zemljama danas to razdoblje u akademskoj zajednici kada sveučilišni nastavnici imaju pravo na »slobodnu godinu«, a kako je Biblija sveta knjiga za nas kršćane, jasno je da analogijom i mi nasljedujemo
