Proteklo razdoblje predizborne kampanje za Europski parlament bilo je relativno mirno. Konkurenti se nisu međusobno razlikovali glede davanih obećanja. Bilo je teško prepoznati nešto novo pa je biračko tijelo ostalo uspavano. Birači su mogli glasovati za jednu listu od 25 lista i na toj listi zaokružiti samo jednoga kandidata ako su mu htjeli dati posebnu prednost.
U slučaju dvoumljenja zbog određenih nezadovoljstava nekom listom ili nekim kandidatima na pojedinim listama najlošija je odluka bila ako netko uopće ne glasuje jer tako dopušta drugima ostvarenje izbornoga uspjeha, koji možda nisu zaslužili. Zato je moralna i građanska obveza svakoga birača bila odazvati se na izbore, koji su događaj kada se treba reći ono što je propušteno, ali i ono što želimo ili ne želimo.
Nadovezujući se na iznenađujuće slab odaziv birača, postavlja se pitanje koga kriviti. Najlakše je kriviti nezainteresiranost biračkoga tijela koje ne shvaća važnost izbora istinskih predstavnika interesa Hrvatske u Europskoj uniji.
Ako smo ušli u europsku zajednicu, a to smo i htjeli, ne smijemo svojom pasivnošću dopuštati drugima da odlučuju o nama. Valja podsjetiti na riječi idejnoga začetnika Europske unije Roberta Schumana koji je davno izrekao misao da se Europa ne će dogoditi odjedanput, nego će se politikom malih koraka ostvarivati postupno, kod čega će biti najvažnije voditi se potrebama solidarnosti i zajedništva.
Dakle, ako kod nekih postoje određene sumnje ili nezadovoljstva članstvom u EU-u, to ne daje pravo na ignoriranje izbora, nego nas obvezuje na aktivno sudjelovanje. Ne smiju se neke pojave i događanja promatrati crno-bijelo niti se samo na osnovi trenutačnoga nezadovoljstava smije donositi negativna prosudba.
Nadovezujući se na neke moguće sumnje ili nezadovoljstva građana, koja su bila odlučujuća za apstinenciju izbora, valja naglasiti da su glavni krivac bile same političke stranke i pojedini kandidati. Svojom su blijedošću i pasivnošću stvorili dojam vlastite beznačajnosti njihove uloge kao izabranika u europskoj politici, a to se prenijelo i na biračko tijelo.
Premalo se govorilo o dobrim stranama članstva u EU-u i ulozi kandidata, čime bi se aktivirali birači i pomoglo u izboru nekih novih kandidata, kao i u potvrđivanju nekih dosadašnjih.
Zato su rezultati izbora potvrdili izbor samo nekih dosadašnjih predstavnika HDZ-a i SDP-a, koji su svojim proteklim radom i aktivnostima opravdali ulogu predstavnika u EU-u. Suprotno vrijedi za neke dosadašnje predstavnike drugih stranaka i nezavisnih lista koji su samo populistički galamili ili sebe reklamirali, a sada su ostali bez mandata.
Očito je da je malobrojni, ali svjestan dio biračkoga tijela koji se odazvao na izbore ispravno prosudio kandidate i dao povjerenje onima koji su ga prethodnim mandatom opravdali, a kaznio cirkusante.
Neki novi kandidati, koji nisu uspjeli (lista Most), nisu bili dovoljno prepoznatljivi, priznaju svoje pogrješke i ne okrivljuju biračko tijelo, za razliku od cirkusanata koji zbog loših vlastitih rezultata napadaju i vrijeđaju biračko tijelo, zapravo svoj narod.
Novi naši izabranici trebaju imati na umu da se problemi u EU-u rješavaju politikom pregovaranja u ime država i socijalnih partnera. To vrijedi i za aktualne migracije radne snage u druge države. Iako takva seljenja imaju štetne posljedice za Hrvatsku u cjelini, a posebice za budućnost, ipak su se tim odlascima u prethodnim razdobljima smanjivale opasnosti od socijalnih nemira. Istodobno je to iseljavanje bilo jaka poruka vladajućim strukturama da dosadašnja politika nije bila dobra ni u interesu Hrvatske.
Europa nam neizravno poručuje da nam nedostaju politički kompromisi. Naime, naša politička praksa potvrđuje da svaka naša nova vlast ruši ono što je prethodna započela ili pak počinje od kritike prethodne vlasti. To ima za posljedicu da ni jedna reforma nije dovoljno dorečena ni dovršena. Poseban je problem to što građani nemaju pravo uvida u državne dokumente i troškove jer sve se proglašava tajnim. Ne slušaju se poruke struke, a ni običnih ljudi. Tako je primjerice običan mali poduzetnik, a osobito poljoprivrednik, posebice OPG, opterećen s previše financijskih obveza i nejednakosti (porezna osnovica, doprinosi i sl.), zemljišta se daju u koncesiju privilegiranjem stranaca…
Nasuprot tomu, političari nam nude poruke, ali ne i odgovarajuća rješenja. Ne shvaćaju da je Hrvatska mala i relativno beznačajna u međunarodnim igrama velikih. Treba spriječiti daljnja iseljavanja, koja su neoprostivi gubitak, ali ne administrativnim zabranama, nego traženjem i otvaranjem novih putova suradnje sa susjedima i svijetom. To nam Europska unija ne zabranjuje pa izborom pravih predstavnika možemo još više biti otvoreni prema svima.
