Vaš list donosi članak o »pitanju pričesti rastavljenih i civilno vjenčanih«. Meni se čini da takvoga i sličnih pitanja nikad nije bilo u povijesti Crkve. U prvoj je Crkvi bilo jasno što je Božji i Kristov zakon, a da većina svijeta, uključujući i Židove, nema puno veze s tim zakonom. Kasnije u »kršćanskoj Europi« Kristov, Božji, crkveni i državni zakon bili su jedno te isto. Danas u sekulariziranom svijetu u Europi i Americi većina je ljudi krštena, ali nije evangelizirana, nego je u srcu sekularna i bezbožna. I sada, umjesto da se takve kršćane evangelizira, čini se puno lakšim da se Crkva i njezin moral prilagode sekularnomu i bezbožnomu mentalitetu. To se naziva milosrđem i susretljivošću, a meni to više sliči na licemjerje. Slično kao kad se siromasima daje milostinja umjesto socijalne pravde i jednakosti.
Božji zakon objavljen po Mojsiju izričito nalaže smrtnu kaznu za ubojstvo (sasvim sigurno i pobačaj i eutanaziju), za preljub, homoseksualno ponašanje i za nepoštivanje roditelja. Isus izričito kaže da se ništa od toga ne smije dokinuti (Mt 5, 17-19) i on također izričito kaže da svatko tko bi se oženio rastavljenom osobom čini preljub. A preljub, kao i ovo sve ostalo navedeno, traži smrtnu kaznu. Isus se s time potpuno slaže, kao što zapisuje evanđelist Matej (Mt 15, 1-6), pri čemu Isus oštro kori pismoznance jer ne primjenjuju smrtnu kaznu za nepoštivanje roditelja. Kazne su tako stroge jer se radi o stvarima koje izravno razaraju život, čovjeka i ljudsko zajedništvo. Sada se u Crkvi javljaju neki koji su i pametniji i humaniji i milosrdniji od samoga Isusa. Kako bih ja mogao i smio vjerovati takvim ljudima, sve ako su oni biskup ili papa? Ili bih ja trebao napustiti takvu Crkvu kojom očito upravlja Antikrist?
Čitatelj
Ne mislimo da biste trebali napustiti »takvu Crkvu« jer je očito da Crkvom ne upravlja Antikrist nego da ju vodi Duh Sveti. No mislimo da biste još jednom mogli pozorno pročitati oba članka koja donosi naš tjednik u dva nastavka o pitanju rastavljenih katolika i njihova sudjelovanja u sakramentalnom životu, u kojima je doista sjajno – i s teološkoga i s pastoralnoga motrišta – objašnjeno da ni papa Franjo ni Crkva ne mijenja niti je promijenila svoj nauk glede nerazrješivosti braka, nego da je suvremeni pastoral otvorio neka nova pitanja o kojima se u Crkvi mora moći razmišljati i mora moći nuditi nova pastoralna rješenja koja Crkva traži. Tako je bilo kroz cijelu povijest Crkve jer je Crkva svjesna da je Isus došao na svijet ne da zakon dokine, nego da ga – dopuni. Mislimo da biste u razmatranju i molitvi i Vi promijenili neka svoja stajališta i na taj se način više približili Isusovoj zapovijedi ljubavi prema svakomu čovjeku, jer je Isus usavršio ljudske zakone, pa i onaj Mojsijev, te nije na svijet došao da »ijedan od nas propadne«, nego da nas sve spasi, a ne da nas strovali u ponor neprihvatljive smrtne kazne, što ste pogrješno protumačili.
