Pitanje pravde, jednakosti i ravnopravnosti znači to da ako netko u društvu nije gladan i beskućnik – nitko ne smije biti takav. Ako ja poštujem bližnjega kao samoga sebe, onda ne mogu imati bolju hranu, odjeću, stan, auto… nego on. To se postiže evangelizacijom, obraćenjem, promjenom srca. Ali neobraćeno, grješno, zloćudno, sebično, nepravedno srce treba sprječavati, ograničavati, onemogućavati da čini zlo i nepravdu. To se ostvaruje zakonom i kaznom. Uvijek je bolje preljubnika i bogataša ubiti nego ga hvaliti i ljubiti. Preljubnik svojim užitkom preljuba nanosi veliko zlo i patnju svojim bližnjima, tako i bogataš svojim bogatstvima. Bogatstvo, kao i preljub, veliko je zlo, prijevara, nepravda, zločin. Mi se na svaki način trebamo boriti za dobro, a protiv zla i zločina. »Milosrđe«, osobito prema samomu sebi, koje ne vidi i ne priznaje zlo – najveće je zlo. Sveti Pavao kaže: Čistima je sve čisto. Ali, ako je grješnima i nečistima sve čisto – to je najveće zlo. Isus kaže da je puno manje zlo iskopati si oko nego da se u njemu dogodi požudan pogled. Manje je zlo smrt tisuću ljudi nego da se dogodi jedan preljub. Logika svijeta, duha ovoga svijeta komu je knez đavao, sasvim je drukčija. Čovjek, ni Crkva, sigurno nisu pozvani da se približavaju toj logici, nego da se od nje što više udaljuju. Kad govorim o ubijanju, mislim na zakonitu smrtnu kaznu, a kad govorim o ljubavi prema preljubniku i bogatašu, mislim na ljubav prema preljubu i bogatstvu. Svakoga čovjeka, i najvećega zločinca, treba uvijek ljubiti. Ali, preljub, bogatstvo, homoseksualno ponašanje, nepoštivanje roditelja – nikada. Ubijajući preljubnika, ubijamo, uništavamo preljub – zlo, zločin, a ne čovjeka. Čovjeka se ne može uništiti, jer je on vječan. To je vjera i logika kršćanstva, ali to nije vjera ni logika sekularizma i ateizma. Sasvim je nešto drugo jesmo li u logici evanđelja, jesmo li usvojili »Kristovu misao«, kako kaže sveti Pavao, ili smo u načinu mišljenja, u mentalitetu ovoga svijeta.
Iskopati požudno oko nije nikakvo nasilje, ubiti preljubnika, ubojicu, majku i liječnika koji čine pobačaj nije nikakvo nasilje, nego je nasilje ubiti nevino dijete, nevinoga čovjeka, razoriti brak, proklinjati roditelja, vrijeđati, ponižavati, iskorištavati drugoga čovjeka za svoj interes i bogatstvo… Ne znam smije li kršćanin ostati u Crkvi kojoj zlo i nasilje i nepravda nije ono što takvim smatra Božji zakon, nego je zlo, nasilje i negativnost ono što nameće »duh ovoga svijeta« suvremene ideologije.
Čitatelj
U svojemu ste pismu, zabrinuti za mnoga otvorena i teška pitanja našega suvremenoga svijeta, uz proturječna subjektivna razmišljanja, iznijeli i netočna tumačenja i stajališta glede odnosa Boga prema čovjeku, posebno čovjeku koji je upao u grijeh, a u nekim ste stajalištima doista pretjerali i oni nemaju veze s kršćanskim pogledom na svijet i život, niti s odnosom prema drugima, ma kako grješni bili. Čak mislimo da ste svjesno – barem u pisanoj formi – u svojoj zabrinutosti »radikalizirali« neka svoja stajališta, kako biste izazvali određene reakcije, pa bismo se složili s Vama da nam je svima potrebna i evangelizacija i obraćenje, kao i promjena srca. Korizma je dobra prilika da svatko počne od sebe i da ozbiljno shvati kako je potrebno obraćenje od grijeha jer smo – kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve i kako Vi to na svoj način navodite – »odgovorni i za grijehe što ih drugi čine, kad u njima sudjelujemo: učestvujući u njima izravno i svojevoljno; naređujući, svjetujući, hvaleći ili odobravajući ih; ne prijavljujući ili ne sprečavajući ih, kad smo to dužni učiniti; štiteći one koji čine zlo« (KKC, 1868).
U katoličkom nauku preljub je zlo i Isus ga je osudio i o tome nam Katekizam jasno piše kada govori o grijesima protiv dostojanstva ženidbe (KKC, 2380 i sljedeći), ističući da je preljub bračna nevjera i nepravda, a među teške grijehe protiv čistoće ubraja i homoseksualne odnose koje spominjete (KKC, 2396). I Isus je osudio preljub – grijeh i zlo, no nije preljubnicu, a to niste spomenuli. Dapače, ignorirate ono što o milosrđu i grijehu uči Crkva na temelju evanđelja i Isusovih postupaka, a kada citirate svetoga Pavla, opet propuštate navesti kako je zapisao: »’Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.’ No da izvrši svoje djelo, milost mora razotkriti grijeh da nam obrati srce i dade mu ‘pravednost za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu’ (Rim 5, 20-21)« (KKC, 1848), piše u Katekizmu, koji ističe da Bog svojom Riječju i svojim Duhom baca živo svjetlo na grijeh, ali »poput liječnika« istraži ranu prije nego li je liječi.
Bogatstvo, isto tako, u sebi nije zlo, no onaj tko ga posjeduje ne smije zaboraviti – kako i Vi upozoravate – na bližnjega, to jest da su »dobra stvorenoga svijeta namijenjena svemu ljudskom rodu«. »Pravo na privatno vlasništvo ne ukida opće namjene dobara« (KKC, 2452), a »ljubav prema siromasima nespojiva je s neumjerenom ljubavlju prema bogatstvu ili sebičnom uporabom bogatstva« (KKC, 2445), pa Vam katolički nauk ni na koji način ne daje za pravo kada govorite da bi preljubnike i bogataše trebalo – ubiti, premda pri tome (kako kažete) mislite na »zakonitu smrtnu kaznu«. Katekizam piše: »Peta zapovijed zabranjuje kao teško grješan čin izravno i hotimično ubojstvo čovjeka. Ubojica i oni koji hotimično sudjeluju u ubojstvu počinjaju grijeh koji u nebo vapi za osvetom« (KKC, 2268), a na svima je nama da svojim vjerničkim primjerom i svjedočenjem životom učinimo sve kako bismo svojim bližnjima pomogli da shvate ako su upali u težak grijeh i kako bismo im pomogli da ga se oslobode i da žive čista srca kao djeca Božja.
