Na otoku Silbi intenzitet života seže od kamenoga i željeznoga doba preko antike (uvala Pocukmark s ribarskim naseljem iz 2. st.), ranoga srednjega vijeka s upravom Bizanta (g. 950.), hrvatskom državom (»teritorium regale«) i kraljem Petrom Krešimirom IV. (g. 1073.) te Venecijom koja je vladala od 11. st. do propasti g. 1797.
Godine 1637. na Silbi je bila izgrađena prva župna crkva posvećena sv. Marku na temeljima crkvice sv. Antuna pustinjaka iz 5./6. st. (mjesno groblje). Sv. Marko je zadržao župni primat do g. 1850. Nova župna crkva Blažene Djevice Marije u središtu mjesta građena je od g. 1800. do 1843. Posvetio ju je 7. srpnja 1850. nadbiskup Josip Godeassi. Zvonik je odijeljen od crkve. Crkva je obnovljena g. 1906., 1999. i 2005.
Zahvaljujući činjenici da je Silba u 18. st. bila najjače pomorsko i trgovačko središte Jadrana sa 98 jedrenjaka, Silbljani su opremili župnu crkvu najvrsnijom opremom. U prostranoj jednobrodnoj visokoj građevini s polukružnim suženim svetištem, prigrađenom sakristijom i galerijom s orguljama smješteno je sedam mramornih oltara s kipovima i slikama te nekoliko vrijednih pala, kipova i djela iz starijih otočkih crkava.
Na bogato urešenu glavnom oltaru s tabernakulom, lučnim završetkom i reljefnim prikazom navještenja, između stupova smješteni su kipovi četvorice evanđelista, a u sredini pala s prikazom rođenja Blažene Djevice Marije (Ridolfi). Ispred svetišta su oltari s kipovima posvećeni svetomu Križu (kalvarijska scena iz 17. st.) i Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Oltar Presvetoga Srca Isusova ima postavljen kip, a ostali: sv. Dominika (rad Mlečanina Paolettija iz g. 1871.), sv. Ružarija (Bogorodica i otajstva krunice) i sv. Nikole (Bogorodica s Djetetom, sv. Nikola i sv. Roko) su s palama. Mise su nedjeljom u 11, a radnim danima u 20 sati.
