Već se tjednima u javnosti govori o vremenskom ograničenju efikasnosti cjepiva koja bi trebala štiti od zaraze koronavirusom. No to nisu samo slutnje, iskustva, a još manje teorije zavjere, jer vremenski ovisna (bes)korisnost cjepiva postala je mjerljiva i dokazana znanstvena činjenica. Rezultati su objavljeni prije nekoliko dana u časopisu »Science« u suradnji znanstvenika sa sveučilišta u Kaliforniji i Teksasu (Science, 10.1126/science.abm0620, 2021).
Arthur Wallace i suradnici usporedili su efikasnost zaštite cjepiva triju proizvođača: Johnson&Johnson, Moderna i Pfizer-BioNTech. Izmjerili su i uočili nagli pad efikasnosti svih cjepiva u relativno kratku vremenu. Tako je, na primjer, za Pfizerovo cjepivo samo dva mjeseca nakon cijepljenja stupanj zaštite manji od 80 posto. Nakon šest mjeseci efikasnost istoga cjepiva iznosi jedva 40 posto.
Još je poraznija vremenska slika efikasnosti cjepiva kompanije Johnson&Johnson: nakon šest mjeseci iznosi neupotrebljivih 10 posto.
Istraživanje je provedeno na golemoj kohorti američkih veterana, njih gotovo 800 tisuća, pa su dobiveni rezultati relevantni i uvjerljivi. Moguća laička interpretacija te znanstvene poruke glasi: pola godine nakon cijepljenja razina zaštite više nalikuje ruskomu ruletu nego pancirnomu prsluku. Sudeći prema rezultatima drugih studija, zaštita od bolesti COVID-19 cjepivom tvrtke »AstraZeneca« još je podložnija neželjenoj vremenskoj eroziji (Nature Medicine, 14. 10. 2021.).
Američkim znanstvenicima nije jasno je li nagli pad efikasnosti cjepiva uzrokovan pojavom delta-virusa ili je vremenska atrofija zaštite intrizičko svojstvo cjepiva. Čini se da je priča o novoj varijanti koronavirusa samo dobar izgovor, a to potvrđuju rezultati objavljeni mjesec dana ranije (Lancet 2021, 398, 1407). U toj studiji, koju je sponzorirala kompanija Pfizer, znanstvenici tvrde: delta virus nije krivac za vremensku degradaciju kvalitete cjepiva. Prema tome, rok trajanja proizvoda, koji su farmaceutske kompanije prodale vladama cijeloga svijeta, mnogo je kraći od očekivanoga.
Znanstveni dokaz o (ne)učinkovitosti zaštite samo nekoliko mjeseci nakon cijepljenja dovodi u pitanje (be)smisao COVID-potvrda koje vrijede 12 mjeseci. S pravom se, pa i u Hrvatskom saboru, govori o »legaliziranom širenju koronavirusa«. Nakon šest mjeseci ispitivana su cjepiva u visokom postotku – jalova: niti štite od zaraze niti sprječavaju širenje virusa. No dok neki u tim rezultatima vide nenajavljeni debakl »najvećega civilizacijskoga dosega«, drugi u porazu jednostavno vide preporuku za novim (i novim) dozama. Upravo se tako pojavila priča o takozvanoj buster-dozi o kojoj nije bilo ni spomena u trenutku potpisivanja svečanih ugovora.
Trajanje COVID-potvrde od 12 mjeseci, dakle, nema nikakvo znanstveno uporište. To je političko-medicinski kompromis, odnosno politička igra mrkve i batine – s jedne strane nagrada za cijepljene, s druge strane prisila na necijepljene osobe. Međutim, s dolaskom proljeća započet će masovno »odbrojavanje« za mnoge vlasnike COVID-potvrda, koji će tada izgubiti status cijepljenih građana. Kada im prestanu vrijediti ulaznice za društveni život, cijepljeni će opet postati necijepljeni, a stečene će povlastice moći vratiti samo ciklusom novih (i novih) doza.
Znanstvena lekcija o cjepivima koja blijede trebala bi biti podsjetnik i upozorenje mjerodavnim institucijama, posebno u siromašnijim državama, da ne popuštaju pred budućim (ili skorašnjim) pritiscima farmaceutskih kompanija da se ti kratkotrajni proizvodi uvrste u kalendar cijepljenja. Cjepiva kratkotrajne djelotvornosti ne smiju biti obvezna jer ne koriste čitavomu društvu i jer su, očigledno, eksperimentalnoga karaktera.
