Uporaba, priče i rasprave o genetički modificiranim (GM) usjevima traju već trideset godina. Čini se dovoljno dugim razdobljem da se napravi inventura i izvrši procjena šteta i koristi. U tu je svrhu moguće iskoristiti argumente onih koji promiču sjetvu GMO-a na poljima. Njihova uvjerenost u potrebu i korist genetičkoga manipuliranja biljkama kristalizira se u poznatim usporedbama: »ili GMO ili glad« i »ili GMO ili pesticidi«. To su izravni uvjeti kojima se upozorava javnost da su GM usjevi nužnost koja rješava problem gladi u svijetu i koja smanjuje uporabu štetnih agrokemikalija.
Takav sužen izbor zapravo je ucjena koju su podržali mnogi mediji, znanstveni časopisi i političke stranke. GM usjevi predstavljeni su kao brzo rješenje (»quick-fix«) za ekološke, ekonomske i prehrambene probleme. Klasični povici »ili-ili« namijenjeni su za laički dio društva, a za stručnu se publiku rabila prijetnja: »Tko je protiv GMO-a, taj je protiv znanosti i napretka.«
Mnogi su od početaka, međutim, prepoznali GM usjeve kao proizvode industrije straha. To su proizvodi koji se na tržištu pojavljuju nakon procesa »plašenja nacije«, nakon induciranih fobija u potencijalnih potrošača. Sličan se marketing straha primjenjuje u prehrambenoj industriji koja potrošačima prijeti upozorenjem: »ili aspartam ili dijabetes«, u farmaceutskoj industriji koja pacijentima prijeti upozorenjem: »ili statini ili infarkt«, u IT industriji koja korisnicima prijeti upozorenjem: »ili mobitel ili izolacija«… I danas, u vrijeme pandemije, medicinska se industrija koristi marketinškim ucjenama poput prijetnje »ili igla ili grob«.
Ni jedno se marketinško obećanje agrokemijske industrije, nakon 30 godina, nije ostvarilo: gladni su i dalje gladni, prinosi nisu povećani, a otrovnih kemikalija na poljima sve je više. Naprotiv, na vidjelo su izišle nenajavljene (i neočekivane?) štetne posljedice agrobiotehnološke revolucije: gubitak bioraznolikosti, pojava superkorova, spržena zemlja, dužnička ropstva, polarizacija društva, onečišćene podzemne vode, prva upozorenja o zdravstvenim poremećajima…
Jedini »uspjeh« uvođenja GM usjeva jest pad cijene herbicida glifozata. Zahvaljujući sjetvi GM usjeva, izrazito je povećana proizvodnja i potrošnja te kemikalije. Glifozat je, zapravo, pogonsko gorivo GM usjeva, bez kojega sjetva genetički preinačenoga kukuruza ili soje – nema smisla. Svi tržišno relevantni GM usjevi dizajnirani su tako da budu otporni na djelovanje toga herbicida pa se prodaju u istom paketu. Naravno, i sjeme i herbicid patenti su u vlasništvu agrokemijskih kompanija.
Svake se godine na oranice svijeta baci oko milijardu kilograma glifozata, što je dvadeset puta više nego prije 30 godina. Danas se prosječno na svaki hektar zemlje potroši oko dva i pol kilograma glifozata, što je tri puta više nego na početku devedesetih. Rezultat je neizbježan – većina je žitarica, voća, meda i dječje hrane na svjetskom tržištu onečišćeno glifozatom. Gotovo ni jedan čovjek u zapadnom svijetu nema krv ili urin bez tragova glifozata ili njegovih razgradnih produkata.
Glifozat je u međuvremenu i službeno proglašen kancerogenim, a znanstvenici tvrde da djeluje i kao hormonski otrov. To znači da je njegova pojava na tržištu na rubu zakona. Glifozat je postao kralj herbicida, ali i kemijski trag ili ožiljak neosmišljene agrobiotehnološke intervencije u prirodu.
Osim zemlje, vode i hrane, glifozatom i GM usjevima onečišćeni su i društveni odnosi; iako je riječ o jalovim proizvodima, na rasprave i sukobe oko GMO-a potrošeno je previše energije i vremena. U proteklih 30-ak godina postalo je prilično jasno da su GM usjevi nepotrebni na prehrambenoj karti svijeta, no oni koji ih i dalje nameću imaju svoje financijske, ideološke ili političke interese. U svakom slučaju ubačeni gen u kukuruz nije čin odgovornosti prema gladnomu čovjeku, nego je to pokušaj globalne kontrole nad hranom.
