U Hrvatskom saboru u dvorani Josipa Šokčevića (Mala vijećnica) nedavno je održan okrugli stol pod nazivom »Tri godine pandemije. Što smo naučili?«. Susret je moderirao saborski zastupnik Marin Miletić, a predavači su bili akademici Krešimir Pavelić i Miroslav Radman, profesori Gordan Lauc, Valerije Vrček i Stipe Kutleša, te doktorica medicinskih znanosti Ivana Pavić. Posljednje izlaganje u Hrvatskome saboru imao je profesor Tomislav Domazet-Lošo, čije je zanimljive teze vrijedno ponoviti.
Domazet-Lošo podsjeća da je u javnosti Covid kriza prikazana kao »viša sila, nesretni prirodni događaj«, a opisana je i kao »bioteroristički čin same prirode«. No, smatra on, da je malo vjerojatno da je riječ o nenadanom prirodnom događaju na kojega je globalno društvo zbog zatečenosti, nepripremljenosti i neznanja, eto, odgovorilo na pogrješan način: »Već je na površini vidljivo da je Covid kriza izazvala nikada viđenu represivnu društvenu reakciju.« On nas podsjeća na dramatično ograničavanje prava i sloboda, kako pojedinaca, tako i država: »Pri tome je posebno bio izražen napad na slobodu rada, kretanja, druženja, mišljenja, izražavanja, školovanja, istraživanja, objavljivanja i širenja znanstvenih rezultata, slobodu savjesti, slobodu izbora, vjerske slobode i tjelesni integritet.«
Zanimljivo je da dosadašnje znanstvene rasprave ne daju jasan odgovor o podrijetlu SARS-CoV-19 virusa, a rijetko se razmatra mogućnost da je isti virus možda namjerno pušten u populaciju, odnosno da je uporabljen kao biološko oružje. Domazet-Lošo podsjeća da je tehnologija proizvodnje koronavirusa umjetno povećane patogenosti javno objavljena prije 8 godinu u časopisu »Nature Medicine«. To znači da su tehnološki protokoli za proizvodnju koronavirusa umjetno povećane patogenosti postojali davno prije pojave samoga SARS-CoV-19 virusa. Ipak, tvrdi Domazet-Lošo, nedvosmisleno dokazati uporabu biološkog oružja analizom bioloških svojstava virusa jako je teško: »To samo pokazuje da su biološka oružja puno opasnija i teže sljediva od recimo kemijskih i nuklearnih oružja«.
Domazet-Lošo podsjeća da je tehnologija proizvodnje koronavirusa umjetno povećane patogenosti javno objavljena prije 8 godinu u časopisu „Nature Medicine”. To znači da su tehnološki protokoli za proizvodnju koronavirusa umjetno povećane patogenosti postojali davno prije pojave samoga SARS-CoV-19 virusa
Od samoga početka Covid krize, dakle puno prije nego su razvijena i puštena u uporabu mRNK cjepiva su nametana kao jedino spasonosno rješenje. Domazet-Lošo postavlja pitanje: »Pri tome ostaje nejasno zašto bi ova tehnologija, koja nikada prije nije upotrjebljena, imala prioritet u odnosu na druge moguće pristupe s kojima smo imali više iskustva, a koja su ostala neopravdano zanemarena ili propagandno ismijavana«. Očigledna neučinkovitost mRNK cjepiva, smatra Domazet-Lošo, nije njihova najgora značajka: »Takozvana mRNK cjepiva duboko su kompromitirana u sigurnosnom smislu. Nikada nisu provjerava na genotoksične i kancerogene učinke.« Stoga oštrim rječnikom profesor optužuje „zločinački karakter korona kartela koji je prisiljavao ljude na takozvana mRNK cjepiva.”
S obzirom da primanjem mRNK cjepiva u tijelo dolazi da transfekcije stanica nukleinskim kiselinama, odnosno do genetičkog reprogramiranja ljudskih stanica, Domazet-Lošo smatra da je riječ o evolucijski zastrašujućem događaju: »Evolucijski i genetički gledano, horizontalni prijenos gena uvijek je mutacijski događaj s teško predvidim ishodom. Ako uzmemo u obzir da je velika transfekcija čovječanstva takozvanim mRNK cjepivima uglavnom provedena koristeći različita zastrašivanja, prisilu, prijevare, laži manipulacije i ucjene, onda je jasno da se ona može interpretirati i kao veliko genetičko nasilje nad čovječanstvom.«
Profesor detaljno raščlanjuje dva kraka operacije Covid-19, ili, kako on to opisuje – manevar kliješta: »Prvi obuhvat izvršen je pomoću SARS-Cov-2 virusa kao biološkog oružja. Taj je potez izazvao paniku. Psihološka, medijska i politička djelovanja imala su za cilj strahom fiksirati glavninu čovječanstva kako bi se otvorio prostor za zadavanje odlučujućeg udara drugim obuhvatom, koji je izvršen putem mRNK cjepiva.«
Ranjeni smo kao čovječanstvo, priznaje Domazet-Lošo, ali još možemo preživjeti: »Potrebno je na svim društvenim razinama provesti otvorenu raspravu o sigurnosti genskih tehnologija, kao i njihovom biološkom, informacijskom, društvenom, etičkom i duhovnom značaju.«
