Molitva zaokuplja čitavo ljudsko biće. Nije izraz samo govora niti je skrivena u mislima, a ne pokazuje se ni isključivo djelima. Sve zajedno odiše trima kratkim Isusovim pozivima o molitvi koje je zabilježio evanđelist Luka: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!«
Može li molitva biti jednostavnija od triju kratkih Isusovih poziva? Tri uobičajena glagola u zapovjednom načinu, točnije imperativu, izrekao je Isus: ištite, tražite i kucajte. Može li jednostavnije? Nije za molitvu uputio nekakve složene glagole da bi od čovjeka prije svega tražio da učini nekakve velike pothvate. Ne, Isus za molitvu nije tražio ni da se čovjek popne na visoka brda ni da prepliva oceane ni da se čitav život trapi. Naprotiv, uputio je na tako uobičajene radnje koje svatko može ispuniti.
Iskati. Ima li tko da u životu nije nešto zamolio, pitao za dopuštenje, otvorio svoja usta ne bi li mu se drugi smilovao? Iskanje traži govor, ono traži upotrebu jezika. Iskanje nije nekakva mehanička radnja u kojoj se pokaže samo tužno čeznutljivo lice, poput psa koji traži jutarnju hranu. Onaj tko ište, snažno govori. Usta su mu prepuna raznih lijepih toplih riječi ne bi li dobio ono što mu duša želi. Takav će znati sve stilske figure upotrijebiti ne bi li postigao željeni cilj. I ne kaže se uzalud da lijepa riječ svaka vrata otvara.
Tražiti. Što zaokuplja ljudsku misao? Pa potraga, naravno! Onomu tko traži misao je zaokupljena onim što ne posjeduje. Nema ni počinka ni slobode u svojim mislima sve dok ne pronađe ono što traži. Traženje unosi u čovjeka misaonu napetost koja će se riješiti tek kada se pronađe ono što je izgubljeno. Tada nastupa istinska radost, proslava u susretu s pronađenim.
Kucati. Ono čega bi se čovjek najviše ustručavao jest stati pred tuđu kuću, bez najave, i pokucati na vrata. Trenutci su to napetoga iščekivanja, ali i silne hrabrosti. Doći, stati, podići ruku i pokucati ne znajući kakav će biti odgovor… Kada se pitalo popisivače prošlogodišnjega popisa stanovništva što im je među najtežim činima, u tom se glagolu dolazi do istoga odgovora – bilo je potrebno ohrabriti se i pokucati ne znajući kakva će reakcija uslijediti.
Isusovi su pozivi sasvim jednostavni, zar ne? Spoji li čovjek u molitvi iskanje, traženje i kucanje, hoće li se stvarnost odvijati drugačije? Isus je naveo uobičajene radnje. Iako ih se na prvi pogled može brzo primijeniti u životu, koliki se zaustave barem pred jednom? Kolikima je problem izraziti sebe riječima, koliki mislima vrludaju svuda osim u svoje srce, a tek koliko je mnogo neodlučnih koji se boje pokucati?
Isusove zapovijedi o molitvi bile su predmet propovijedi Ivana Zlatoustoga: »Zapovjedio nam je da tražimo i zavjetovao se na davanje. Međutim, nije nam Isus zapovjedio samo da tražimo, nego da to činimo s puno marljivosti i ozbiljnosti. Onaj koji traži, izbacuje sve stvari iz svojeg uma i zaokupljen je samo onim što se traži. A ako ne dobijete odmah, nemojte ni očajavati. U tu svrhu je rekao neka kucamo. Čak i ako Bog ne bi odmah otvorio vrata, mi trebamo nastaviti kucati. Vrata su zatvorena da vas Bog navede da pokucate. Nastavite stoga činiti ove stvari i sigurno ćete primiti.«
Tri glagola za molitvu poticaj su svakomu kršćaninu neka shvati jednostavnost susreta s Bogom. Kako samo Isus malo traži od svakoga! Ništa neuhvatljivo, sve poznato, sve u čemu se ima barem neko iskustvo. Kršćanska molitva zaokuplja čitavo biće. Opravdan u molitvi bit će onaj tko u nju uključi i svoj glas, i svoje misli, i svoje postupke. Nisu dovoljne samo riječi, a ni djela nisu dostatan izraz ljudskih misli. Tek je troje zajedno pokušaj izravne kršćanske molitve.
Ako je Bog pred kršćane stavio tako tri jednostavne radnje, red je okušati se u njima. Neka se danas kršćanin usudi izraziti svoje najdublje čežnje. Pamet neka se oslobodi od nepotrebnih misli, a neka se u nju unese zaokupljenost potragom Božje blizine. Noge, ruke, čitavo tijelo neka se uputi prema crkvi, u susretu s Bogom koji se ne skriva u mislima ljudskim, nego se otkriva u susretu s drugima u euharistiji. I tako, glagoli koji su poznati, postaju put prema iskrenoj molitvi u kojoj kršćanin izražava čitavo svoje biće.
Gospodine, ako nam je danas molitva mlaka jer nam nedostaje ili iskanja ili traženja ili kucanja, učvrsti nas u tim tako poznatim radnjama da u oponašanju onoga što nam je poznato susrećemo Tebe koji živiš u vijeke vjekova. Amen.
