Mladi supružnici profesionalni glazbenici Pava i Đuro Ravenšćak svoja su odrastanja proveli u okrilju Crkve. Oboje su djetinjstva živjeli pod župnim i samostanskim krovovima, rastući u vjeri i darujući se zajednici u kojoj su rasli, ponajprije glazbeno. Pava u Mostaru, Đuro u Dugom Selu. U zrelosti ih je spojila glazba u Zagrebu pa danas zajedno, kao izgrađene osobe, kroče u osobnu i profesionalnu budućnost, oslonjeni o svoje čvrste vjerničke temelje.
Pava je rođena 22. listopada 1997. u Mostaru. Mama joj je Stanka, djevojački Tomić, domaćica, rodom iz Nuštra u Slavoniji. Tata Zdravko Ćorić elektrotehničar je podrijetlom od Mostara. »Njih su se dvoje našli na jednoj hercegovačkoj svadbi«, pripovijeda Pava. »Vjenčali su se i skrasili u Mostaru, u kojem su cijeli život. Osim mene dobili su Josipa i Anu, koji su sa svojim obiteljima također u Mostaru, i Ivu, koja je u Sarajevu. Imali smo jako lijepo djetinjstvo, bili smo odlikaši prepuni aktivnosti. Mama nas je poticala da razvijamo talente, nije nam davala da uzaludno trošimo vrijeme. Tata je dosta radio i na poslu i nakon posla. Svejedno je bio uključen u naš odgoj i obrazovanje. Mama je bila vrhunska pedagoginja. Bila je odrješita, znala je sve što i kako želi. Puno je tražila, puno i davala. Ponosila se nama i davala nam puno ljubavi. Tata je bio blaži roditelj. Odgajali su nas u vjeri. Skupa smo redovito molili krunicu. Vodili su nas u franjevačku crkvu u Mostaru. Još sam kao dijete tamo pjevala. U rodnom gradu završila sam osnovnu i gimnaziju te osnovnu i srednju glazbenu za teoriju. Pa sam od drugoga srednje u župi sv. Tome vodila zborove – dječji, mladenački, a i solo sam pjevala. Tamo sam i svirala i pjevala. A u franjevačkoj sam crkvi ispomagala u vođenju dječjega zbora i u sviranju orgulja.«
»U Mostaru sam 2019. završila preddiplomski studij logopedije. Krasno je to zvanje, rekla bih poziv. Ali jako iscrpi čovjeka raditi s djecom koja imaju teškoće. I tijekom studija svirala sam po crkvama, pjevala u tri klape, u jednom akademskom zboru, na različitim svirkama s više bendova, a pjevala sam i po vjenčanjima. Primarno sam se željela baviti glazbom, i to autorskom. A za to je bilo potrebno preseliti se na malo veću scenu u Zagreb. Najprije sam od 2017. do 2019. pjevala sama po Mostaru, Hercegovini, Dalmaciji.«
U svjetlu božićnoga otajstva posebno je zanimljivo kada je Pava došla u Zagreb. »Bilo je to na Tri kralja 2020. Unajmila sam stan u Utrini na neviđeno. Ispalo je da su i stan i stanodavci super. Sama sam si počela dogovarati nastupe. I taman kad sam započela, dogodila se korona. Nisam imala novca, moji me nisu mogli uzdržavati. Pola sam se godine stisnula, a onda je krenulo, od Zagreba do Slavonije, od Dalmacije do Slovenije. No ubrzo više nisam bila sama, nego s Đurom.«
Đuro je rođen 15. svibnja 1993. u Zagrebu, od majke Ive, djevojački Bagić, trgovkinje od Tomislavgrada, i oca Željka Ravenšćaka, dugoselskoga domorodca, strojobravara po zanimanju. »Upoznali su se u Rošku Polju, rodnom selu moje mame, preko zajedničkoga prijatelja«, započinje svoju životnu priču Đuro. »Mama je bila dovedena u Zagreb. Vjenčali su se u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu. Skrasili su se u tatinoj rodnoj kući, u kojoj su i danas. I ja poput Pave imam troje braće. Sestra i brat se, kao i Pavini, zovu Ana i Josip, a moja je druga sestra Marija. Sestre su s roditeljima, a Josip se zaručio i gradi kuću u dogoselskoj okolici, na Martin-bregu. Naši su tradicionalni, snažno obiteljski povezani ljudi. Priuštili su nam zabavno odrastanje. Za svaku smo sitnicu slavili, družili se, roštiljali. Tako je i danas. Tata je bio dosta na terenu pa bismo nadoknađivali oko stola, s rodbinom i prijateljima, kada bi došao kući. Mama je bila liderica, a tata je bio blag. Manje su bili od riječi, a više od djela. Sve su davali za nas sa željom da budemo samostalni, sposobni i školovani ljudi. Odgoj je bio u tradicionalnoj vjeri. Išli smo u dugoselsku župu sv. Martina. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu završio sam u Dugom Selu. Bavio sam se raznim športovima, a posebno sam bio dobar u karateu i nogometu. Na studij teologije na KBF-u u Zagrebu krenuo sam 2015. kao postulant hercegovačkih franjevaca. Mislio sam da ću biti svećenik franjevac.«
»Tijekom srednje škole bio sam aktivan u Frami Dubrava. Ranije sam pjevao i svirao gitaru kao samouk glazbenik u dva crkvena zbora u Dugom Selu. Svirao sam i u jednom kršćanskom rock-bendu, pa sam vodio zbor mladih u župi, a na kraju sam vodio i zbor Frame grada Zagreba. Sve je to stalo kada sam otišao u postulaturu. Onda sam se preselio na godinu dana u novicijat u Ljubuški. Uslijedile su dvije godine studija u statusu bogoslova u samostanu u Dubravi. Napustio sam redovništvo početkom 2019. Volim taj period svoga života. Samo lijepo mogu govoriti o svemu što sam kod hercegovačkih franjevaca živio i doživio. Mnogo su me naučili, poljoprivredi, kuhanju, stranim jezicima, teologiji. Molili smo puno. Ipak sam otišao. Shvatio sam da sam pozvan biti muž i otac. Fratri su bez problema to prihvatili. Sreća pa sam to shvatio na vrijeme. Studij nisam završio, nego sam se posvetio glazbi, produkciji, autorskom stvaranju. Stanovao sam kod roditelja. Najprije sam djelovao s prijateljem u njegovu studiju u Sesvetskom Kraljevcu. Godinu sam dana polazio MPA – Akademiju za glazbenu produkciju u Zagrebu. Privatna je to specijalizacija koja mi je upisana u radnu knjižicu, imam zvanje audioinženjera.«
Pava i Đuro sreli su se u svibnju 2020. preko zajedničkoga prijatelja iz Hercegovine. Spojio ih je kao glazbenike preko Instagrama. Pava je došla Đuri u studio, dogovorili su snimanje. Nakon tri mjeseca bili su par. Počeli su svirati zajedno, udružili su svoje samostalne glazbene karijere. Vjenčali su se prije godinu dana u franjevačkoj crkvi u Mostaru. Žive u Pavinu podstanarskom stanu u Utrini, a nedjeljama su na ručku kod Ravenšćakovih u Dugom Selu. Nerijetko odu k Pavinima u Hercegovinu. »Prekrasno nam je u braku«, ističu. »Svima koji si misle je li vrijeme ili nije preporučujemo da pođu našim stopama. Ako ima ljubavi i ako je par siguran u sebe, nepotrebno je čekati neke bolje okolnosti, one će se dogoditi u dvoje. Obitelji su nas krasno prihvatile, podupiru nas. Radimo zajedno svoju autorsku glazbu i zajedno sviramo.«
Đuro ističe da se bavi kršćanskim repom, pop-rockom, piše pjesme drugima i bavi se produkcijom i Pavina albuma i albuma drugih pjevača. S prijateljem vodi studio na Kaptolu, radi kao tehničar na »Media servisu«, večerima svira ili sam ili s Pavom po restoranima i kafićima. A Pava je izdala prvi album, priprema drugi. Ostvaruje se s popularnom glazbom s primjesama soula i funka. Nastupa pod imenom Pava. Predaje u Školi pjevanja »Husar-Tomčić«, drži privatne instrukcije iz klavira. Pjeva, svira, ima prateći bend.
»Posla, hvala Bogu, imamo puno«, ističu. »Neke ponude moramo i odbijati. Registrirani smo kao obrt. Dobro živimo. Ne razmećemo se, štedimo si za budućnost. Premda smo jako zaposleni, često smo zajedno. Puno putujemo. Pomažemo oko zbora u našoj župi u Utrini, no to nije puno jer smo dosta izvan Zagreba. No znamo da će doći dani da u župi budemo aktivniji, kao što smo bili nekad. Živimo sakramentalno. U svemu vidimo Boga, zahvaljujemo mu, zazivamo ga. Bog nam je otvorio sva vrata.«
