Ponekad se dogodi da nešto što je naizgled uzgred rečeno na nekom događaju može imati programsku, vizionarsku vrijednost ne samo za nekoga pojedinca, nego i za širu zajednicu, i to dugoročno. Kada je na predstavljanju zbornika o životu i djelu sluge Božjega kardinala Franje Kuharića zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK-a Dražen Kutleša podsjetio na tri velike želje blagopokojnoga kardinala: da se Hrvatska osamostali, da nas pohodi Sveti Otac i da kardinal Alojzije Stepinac bude proglašen blaženikom; i kada je rekao da su se sve tri želje ostvarile još za njegova života – to nije vodilo prema nekoj komemoraciji.
Naime, te proljetne večeri na zagrebačkom Kaptolu u dvorani Vijenac nadbiskup Kutleša istaknuo je u nastavku tri nove velike želje, želje današnjega crkvenoga naraštaja: da slobodna Hrvatska ostane vjerna Božjim zakonima, da Sveti Otac posjeti Hrvatsku te da proglasi blaženoga Alojzija Stepinca svetim, a kardinala Kuharića blaženim. Te tri želje vrlo su jednostavan, realan, ali istodobno i vrlo ozbiljan program koji bi mogli potpisati ne samo katolici, nego i svi ljudi s imalo dobre volje.
Prva želja, da slobodna Hrvatska ostane vjerna Božjim zakonima, iskaz je iskrenoga domoljublja. Slobodna Hrvatska ne znači samo domovina slobodnih ljudi, nego i zemlja koja nije u ropstvu – ni materijalnom, ni duhovnom, ni ideološkom. To je zemlja u kojoj je cilj svih politika raditi za opće dobro, uz poštovanje dostojanstva svakoga čovjeka. Ako se Božji zakoni u nekoj zemlji svedu samo na one dvije poznate zapovijedi – ljubiti Boga i bližnjega – i ako se te zapovijedi poštuju, nestat će svih društvenih anomalija koje koče hrvatsku državu i društvo.
Želja da Papa pohodi Hrvatsku nikako nije fraza. Hrvatski su vjernici kroz duga stoljeća vjernost Petrovim nasljednicima krvlju platili, ali upravo je i ta vjernost narod dugoročno i očuvala. Dovoljno je pogledati preambulu hrvatskoga Ustava pa da se vidi da je put do današnje domovine bio utemeljen u toj vjernosti. Zato nikad, ali baš nikad ta vjernost, kao najdragocjeniji zavjet, ne dolazi u pitanje.
Želja da Papa dođe u Hrvatsku izraz je vjernosti prema Petrovu nasljedniku jer u goste se zove samo onaj koga se poštuje, cijeni i voli.
Svjedoci i mučenici te vjernosti bili su i kardinali Stepinac i Kuharić. Njihova kanonizacija, odnosno beatifikacija, imat će ne samo iznimnu duhovnu vrijednost za katolike, nego će biti i iscjeljenje dubokih društvenih rana kojima odgađanja proglašenja svetim i blaženim nisu pogodovala. Katolička Crkva u Hrvatskoj treba svetoga Alojzija Stepinca i blaženoga kardinala Kuharića ne samo da se učvrsti u vjernosti autentičnomu katoličkomu nauku, nego i da preko njihova uvrštenja u katalog svetih i blaženih dođe do ozdravljenja ekumenskih, a u društvu i do ozdravljenja međunacionalnih odnosa. Jer taj crkveni katalog ima gotovo čudesnu moć aktivacije ozdraviteljskoga potencijala istine. Već je beatifikacija kardinala Stepinca iscjeljujuće djelovala na mnoge traume Drugoga svjetskoga rata i poraća i života pod komunističkom torturom, a slično će djelovati i željena beatifikacija kardinala Kuharića kad je riječ o ranama komunizma združenim s velikosrpskom agresijom u obrambenom Domovinskom ratu.
Grdno bi se prevarili oni koji smatraju da su tri nove hrvatske želje stvar prošlosti ili naivnoga pogleda na svijet. Upravo suprotno, njihovo će ostvarenje bitno utjecati na čitavu hrvatsku budućnost. Sada je vrijeme za osnaživanje i crkvenoga i narodnoga zajedništva. Nije vrijeme, kako je rekao nadbiskup Kutleša, da se bude skroman u svojim molitvama i nadama, nego je vrijeme usuditi se težiti velikim stvarima.
