»Presveta Bogorodice Djevo, danas odlazimo u pohod!« Te stihove popularne pjesme »Kozački marš« mnogi dionici »kozačkoga roda« – kako se u vlastitoj himni ponosno nazivaju Ukrajinci – pjevaju otkako je u veljači 2022. vojska Ruske Federacije oružjem razgorila sukob koji je dugo tinjao na istoku Europe. I dok mnogi – katkada neukusno, a nerijetko i praznovjerno – u ratnom požaru razaznaju i duhovni sraz zapadnoga Dobra i istočnoga Zla, tek malobrojni znaju da se Ukrajinci u obrani svojega žitka i ognjišta zaista oslanjaju na neuobičajenu duhovnu snagu: snagu Gospina nebeskoga »pokrova«. Naime, blagdan Pokrova ili Zaštite Presvete Bogorodice – koji se od 12. stoljeća na Istoku slavi 14. listopada po julijanskom ili 1. listopada po gregorijanskom kalendaru – nije tek kroz povijest najvećim marijanskim slavljem Kozaka i njihovih baštinika, nego je od 2015. i Danom ukrajinskih branitelja. Stoga i nije čudno što su mještani Krasnoarminska, mjesta nedaleko od prve crte i sjedišta najistočnije ukrajinske grkokatoličke župe, čak i svoj grad 2016. preimenovali u – Pokrovsk. Baš kao i Hrvatima, koje s Ukrajinom veže i negdašnje iseljeništvo i novodobno izbjeglištvo, Marija je Ukrajincima Odvjetnica u miru, a Braniteljica u ratu.
»Kamo god da danas u Ukrajini zađete, zateći ćete ikonu Presvete Bogorodice. A brojne pjesme koje joj je naš narod posvetio dotiču čak i srca onih koji su se od Boga udaljili. U onoj koja je za Kristom uzašla na Golgotu svi prepoznajemo i domovinu koja stradava«, priznaju nam trojica bogoslova Grkokatoličkoga sjemeništa Svetoga Duha u Ljvivu, Jurij Babenjčuk, Pavlo Kovalj i Dmitro Lučkanjin. Trojica bogoslova potekla iz marijanskih župa, koja su na poziv vladike križevačkoga Milana Stipića ovoga ljeta sudjelovala u hrvatskoj turneji s orkestrom svojega sjemeništa, za Glas su Koncila otkrila Marijin udio u duhu Ukrajine, ali i u vlastitom duhovnom pozivu.
Jurij Babenjčuk (24) iz Ljviva osvrnuo se na najslavnije ukrajinske »obraze« Gospe. »Iako Ukrajinska Grkokatolička Crkva čuva čudotvorne ikone Bogorodice Unjivske, Zarvanicke, Krehivske, Hošivske, najslavnija je ukrajinska ikona svakako Bogorodica Oranta u pravoslavnoj katedrali svete Sofije u Kijivu. Bez obzira na to komu pripadaju hramovi, Bogorodičini se sveti podsjetnici štuju kao zajednička svetinja. Marija je tako razlog što i unatoč izostanku euharistijskoga zajedništva možemo zajedno hoditi u pobožnosti«, tumači Babenjčuk, prisjećajući se i jedne suvremene Bogorodičine »ikone«. »Kada je započeo rat, u medijima se pojavila fotografija mlade žene koja se s djetetom skrila u podzemnu željeznicu u Kijivu. Činjenica da su brojni vjernici u tom prizoru prepoznali Bogorodicu svjedoči koliko se oni u patnji okreću Mariji.«
A osim u slikama Ukrajinci Gospu traže i u svetištima. »Unjivski manastir iz ruševina je podigao plemić Oleksandr Vanko Lagodovski na mjestu gdje je po Bogorodičinu naputku pronašao izvor vode koja ga je ozdravila. I danas je unjivska lavra (veliki samostan pod izravnom upravom najviše crkvene vlasti, metropolita ili patrijarha) – jedina grkokatolička lavra u Ukrajini – pravo vrelo pobožnosti, kamo u velikim brojevima o Usnuću Marijinu hodočaste osobito mladi. Gdje god se u Ukrajini nalazi svetište, najčešće je riječ o čudu Bogorodice.«
Bubnjar bogoslovnoga orkestra u liku Bogorodice pronalazi i čudesnu odvažnost. »U mladim danima pristati na neobično težak i nevjerojatan Božji poziv – to je za mene iznimna odvažnost. Bez te odvažnosti da se upustimo u Božju pustolovinu ne može uspjeti svećenički poziv, ali ni apostolat uopće.«
Pavlo Kovalj (23) iz Ljviva potječe iz svećeničke obitelji te i svoj poziv promatra kroz prizmu Marijina prikazanja u hramu kojemu je posvećena župa njegova oca.
»Na blagdan Uvoda Presvete Bogorodice spominjemo se kako su sveti Joakim i Ana Mariju odveli iz kuće i predali u hram svećeniku Zahariji. Moj rast u pozivu također je iskao da napustim kuću svojega oca kako bih se predao za Božji dom.« I prije odluke za svećeništvo Kovaljev je poziv stasao uz Mariju. »Često sam s obitelju hodočastio u svetište u Zarvanicju, kamo sada odlazimo kao bogoslovi.« A upravo su hodočašća i proštenja prigoda kada se ukrajinska marijanska duhovnost najjasnije – čuje.
»I više nego molitvom ukrajinski narod svoju pobožnost Bogorodici izražava dogmatski bogatim pjesmama: ‘Pleve svitame’, ‘Prenebesna, prečudesna’, ‘Levadov, dolinov’… Neke od marijanskih melodija dijelimo i s Hrvatima«, dodaje Kovalj, ciljajući pritom napjeve »Čuj nas, majko«, »Hoćemo Boga, »Zdravo, Djevo«, i »Do nebesa«. Usto, Hrvati i Ukrajinci dijele odanost krunici koja se žarče moli u marijanskim mjesecima. »U listopadu se u gradovima održava javna molitva krunice s procesijom u kakvoj sudjeluje i naš orkestar.« Sviranje u orkestru je hobi, ali i prilika za pastoral, ističe mladi trubač. »Uz glazbu i Marijine blagodati lakše dopru do ljudi, osobito do potrebitih kojima služi naše Bratstvo Uvoda Presvete Bogorodice u hram.« Pobožnost pak bogoslovnoga bratstva Kovalj sažima u – ikoni. »Kao što i Marija na ikonama pokazuje na Krista u svojem krilu, tako i poštovanje prema Bogorodici treba graditi na poštovanju prema Isusu.«
Dmitro Lučkanjin (23) iz Zoločeva predsjednik je Bratstva Uvoda Presvete Bogorodice, koje će 2025. proslaviti svoju 140. godišnjicu. Bratstvu pripada 81 od 160-ak ljvivskih bogoslova, kojih je polovica podrijetlom iz marijanskih župa. »Stupanje u bratstvo svojevrstan je laički zavjet koji bogoslovi polažu u prisutnosti mitropolita zadužena za eparhiju. Na večernjoj službi Božjoj uoči blagdana Uvoda bogoslovi od mitropolita primaju postrig (tonzuru), a na jutarnjoj službi dobivaju značku i molitvenik bratstva.«
A što mole Marijini bogoslovi? »Svaki član bratstva obvezan je svaki dan moliti tropar i kontakion te srijedom sudjelovati u zajedničkom molebenu Bogorodici, koji se u svibnju moli svakodnevno.«
Uz molitvu, bratstvo njeguje i raznovrsne oblike marijanskoga služenja. »Članovi karitativnoga odjela rade s osobama u domovima za starije te s djecom bez roditeljske skrbi, a misijski odjel djeluje i na teritoriju Ukrajine i u inozemstvu. Imamo i ekološki odjel te odjel koji pomaže bolničkim kapelanima.«
No Marijino je bratstvo tek jedno od okupljališta bogoslova. Uz inicijative posvećene liturgiji, studentima te radu s ovisnicima, sada je veoma djelatna i skupina koja surađuje s vojnim kapelanima. »Dio njezinih članova djeluje u pastoralu zarobljenika, a dio se duhovno skrbi o braniteljima na fronti«, objašnjava Lučkanjin, naglašavajući vrlo velik broj bratstava u Ukrajini. »Tu se okupljaju ljudi raznih staleža i zanimanja, dobi i spola, no redovito ih povezuje posvećenost otajstvima Marijina života.« A isto se može reći i za rad s potrebitima, ističe bogoslov i trubač. »Nemamo uvijek priliku za službu Božju kada posjećujemo potrebite, no redovito s njima molimo akatist ili krunicu. Katkad je i to svojevrsna služba jer u Ukrajini još ima ljudi koji ne znaju moliti ni ‘Bogorodice Djevo, radujsja’ (Zdravo Marijo). No to je uvijek i izvor milosti za nas.«
