Ostat će u povijesti mlade hrvatske države u sjećanju »trodnevlje« koje je isključivo slavilo život i otvaralo prostore za dijalog vjernika sa suvremenim svijetom, kakvo su Hrvatska i njezin glavni grad Zagreb doživjeli od subote 29. do ponedjeljka 31. svibnja. Prvo se dogodila svojevrsna »narodna cvjetnica« kada su mnoge tisuće hrvatskih građana u ovogodišnjem Hodu za život zagrebačkim ulicama i trgovima (a posljednjih tjedana i u drugim dijelovima Hrvatske) svjedočili da se zauzimaju »za zaštitu svakoga ljudskoga života – bez diskriminacije«, što je bio i slogan ovogodišnje manifestacije. Sutradan je u crkvi sv. Petra zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić slavio misu za domovinu na Dan državnosti, a dan poslije, u ponedjeljak 31. svibnja, oko lika svoje zaštitnice Majke Božje od Kamenitih Vrata, koji je stajao ispred potresom ranjene zagrebačke prvostolnice, okupile su se na misi i procesiji tisuće zagrebačkih obitelji i brojni vjernici. Sva tri događanja zbila su se u okolnostima još aktualne pandemije koronavirusa, ali i u društvenim i političkim napetostima koje su rasle uoči, na sam dan i dan nakon lokalnih izbora – a da ni jedan od tih triju događaja nije ničim pridonio da se napetosti još više zaoštre. S crkvene se strane dogodilo upravo suprotno. Ako je postojao ikakav plan da se hrvatsko društvo još više podijeli i da se Crkvu i katoličke vjernike upotrijebi kao one koji će biti nositelji novih podjela, oni su pokazali da je moguće ni pedlja odstupiti od svojih vrjednota zaštite života i obitelji, a opet s tih čvrstih polazišta biti spremni stupiti u dijalog sa svima kojima je na srcu i trunak općega dobra hrvatskoga naroda i države.
Koja je u tom dijalogu pozicija Katoličke Crkve i njezinih vjernika? Nju je opisao kardinal Bozanić u propovijedi koju je izgovorio pred likom Majke Božje od Kamenitih Vrata. »U sadašnjem vremenu potvrđujemo svoju zauzetost življenja otajstva života. Gledajući u budućnost, molimo snagu Božjega Duha, pouzdanje u Boga i Majčin zagovor, da budemo blagoslov svomu gradu, domovini i svijetu; da svjedočimo svoje kršćanstvo, vjerni Kristu koji je put, istina i život, i da budemo evanđeoski otvoreni svim ljudima dobre volje koji nastoje oko dobra«, rekao je kardinal Bozanić. Dodao je i sljedeće: »Zagreb nas, vjerničku obitelj, treba kao blagoslov, kao nositelje radosti i svjedoke Božjega života u svim društvenim i političkim okolnostima. Iznova potvrđujemo, kao Crkva, svoju otvorenost za suradnju sa svima koji žele dobro i napredak našega grada Zagreba.«
Da Crkva nema nikakve nakane nasjedati na političke igre i moguće pokušaje instrumentalizacije, a ostati vjerna sebi i svojemu poslanju, potvrdio je riječima: »U demokratskoj suodgovornosti želimo i nadalje promicati i poštovati prava, obveze i dužnosti svake zakonite institucije, da bi civilno društvo u svojoj dinamici omogućivalo međusobno poštovanje, zdrav razvoj i napredak svim građankama i građanima, a posebno onima koji su pritisnuti raznim nepravdama, teškoćama i križevima.«
Kardinalove pak riječi izgovorene dan ranije na misi za domovinu, iako su se odnosile na povijesni hod hrvatskoga naroda u protekla tri desetljeća, ne gube na snazi ni ako se u njih ugrade i nastojanja današnjih vjernika: »Tko ispita hrvatsku prošlost i put do slobode našega naroda, u njoj će nezaobilazno susresti Boga, napose po ljudima koji su bili nošeni Božjom pripadnošću i čija je žrtva dio iste božanske ljubavi.« Dok je takvih ljudi, a Hrvatska je pokazala da ih ima, bit će i onih koji će štititi vrijednosti koje su omogućile da domovina i svi njezini građani istinski žive. U njima je istinska snaga.
