Po Duhu Svetom širi se radosna vijest uskrsne poruke. Duh i Božja riječ djeluju skriveno, ali združeno. Početak su bitka i života, svega stvaranja i ljudskoga spasenja. Drugi vatikanski koncil u dokumentu »Svjetlo naroda« piše: »Kad je bilo svršeno djelo koje je Otac povjerio Sinu da ga izvrši na zemlji, poslan je Duh Sveti na dan Duhova, da Crkvu neprestano posvećuje, i da tako oni koji vjeruju imaju po Kristu u jednom Duhu pristup k Ocu.« To je blagdan vjernika i cijele Crkve, svega čovječanstva i svemira, jer kako piše u Knjizi Mudrosti: »Duh Gospodnji ispunja svemir.« Pedesetnica je naziv svetkovine jer je riječ o 50. danu nakon Gospodnjega uskrsnuća. To znači da je došla punina plana Božjega. Apostoli propovijedaju i čine djela Kristova. Počela je živjeti Kristova zajednica. Duh Sveti Crkvu posvećuje po sakramentima. Oživljava živim Duhom radosne vijesti. Vodi i čuva po apostolskim nasljednicima. Ispunilo se vrijeme. Dovršeno je spasenje. Krist kraljuje. Ljudi s Božjim Duhom putuju iako ga ne vide. Doživljavaju ga, ali ga tjelesno ne dotiču. U Svetom pismu Duh Sveti pojavljuje se u više oblika.
Duh Božji ili Duh Kristov ljubav je na djelu. Sveto pismo donosi simbole Duha Svetoga. U Knjizi Postanka je vjetar (grč. pneuma, hebr. ruah): »Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i duh Božji lebdio je nad vodama«. U Knjizi Izlaska spominje se oganj (gorući grm): »grm sav u plamenu, a ipak ne izgara«. Sv. Luka donosi sliku goluba kod Isusova krštenja: »I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba«. Djela apostolaka donose sliku plamenih jezika: »I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.«
Postoje i drugi simboli za Duha Božjega: živa voda, pomazanje, oblak i svjetlo, pečat, prst koji piše, polaganje ruku itd. A tko je, zapravo, Duh Sveti? U istinama kršćanske vjere treća je božanska osoba, s Otcem i Sinom pravi Bog. Sv. Ivan piše: »Upućivat će vas u svu istinu.« On je »Branitelj«, da bude s ljudima zauvijek. Duh Sveti je »Tješitelj« jer učenici nisu više žalosni. On je »Zastupnik« jer zastupa uskrsnuloga Krista. Duh Sveti govori o nazočnosti Boga. Cijela Crkva se pojavljuje, kako piše Koncil, kao »puk skupljen« u jedinstvu Otca i Sina i Duha Svetoga. Sv. Ivan bilježi i Isusovu predaju Duha apostolima: »Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im.« A sv. Pavao donosi u poslanicama da je to »Duh obećanja«, »Duh posinjenja«, »Duh Kristov«, »Duh Gospodnji«, i da u Duhu ljudi imaju darove i darovatelja, jer »različiti su dari, a isti Duh«. On je »Duh slave«, kako piše sv. Petar. Rikard od sv. Viktora u djelu »De Trinitate« piše da je Bog Otac »amor gratuitus« – besplatna ljubav. Sin je »amor debitus gratuitus« – dužnička, besplatna ljubav. Duh je »amor debitus« – dužnička ljubav, tj. ovisnost o daru koji stvara dug koji treba vratiti te se događa trajno uzvraćanje. Trojstveni dug je pred ljudima. Postoji dug prema roditeljima, dug prema domovini. Ali je najveći dug prema Bogu ljubavi, koji dariva Duha života, istine i ljubavi.
Učinak Duha je u apostolima na svim razinama. Prije dolaska Duha apostoli su prestrašeni i zaključani. Nemaju hrabrosti. Ne razumiju što im je Isus govorio. Razočarani su. Duša im je smućena. Tama je. Smeteni su i ne znaju što bi sad. Dolazak Duha je razriješio sve to: u tijelu, u duši i u osjećajima. Postaju hrabri. Otvaraju vrata. Izlaze na trgove. Shvaćaju Božju poruku. Propovijedaju neustrašivo, a duša im je puna radosti i mira. Od nepismenih ribara postaju stupovi Kristove Crkve. Od bojažljivih ljudi postaju neustrašivi mučenici. Očuvali su jedinstvo Duha, a Duh je počelo jedinstva u cijeloj Crkvi, kako piše sv. Pavao. Carigradski patrijarh Atenagora reče: »Bez Duha Svetoga Bog bi bio daleko, Krist ostaje u prošlosti, evanđelje mrtvo slovo, Crkva jedna jednostavna organizacija, autoritet moć, misije jedna propaganda, kult arhaizam, moralno djelovanje – djelovanje robova. Ali u Duhu Svetom svemir je oplemenjen rađanjem kraljevstva, uskrsnuli Krist se uprisutnjuje, evanđelje biva moć i život, Crkva ostvaruje zajedništvo s Presvetim Trojstvom, autoritet se pretvara u služenje, liturgija u spomen i anticipaciju, djelovanje ljudsko biva pobožanstvenjeno.«
Gdje je Duh Sveti danas? Mnogi su kršteni i krizmani. A jesu li kršteni Duhom Svetim? A to je moguće samo uz dva uvjeta: srcem vjerovati i ustima ispovijedati, imati žive vjere u Boga i ustrajno moliti. Tad krštenik može činiti djela koja je Isus činio. Apostoli su bili spremni i zato su i primili Duha života i svjetla, Duha istine i ljubavi. I drugima su nosili Duha Svetoga. Neka se i danas vapi: »Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje svjetlosti. Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih. Dođi, srca svjetlosti!«
