»Poruka mira i ljubavi koju nam je Isus ostavio.« Tako je papa Franjo nedavno opisao ni evanđelje ni euharistiju nego – jaslice. Doista, malo tko od vjernika – pa čak i onih »sezonskih« – ne će ovoga Božića pred betlehemskim prizorom oćutjeti ljubav novorođenoga Djetića i mir koji je navijestio njegov anđeo. No jednako tako malo je vjernika – pa čak i onih »cjelogodišnjih« – koji tu istu »poruku mira i ljubavi« većinu godine ne drže daleko od očiju: na tavanima, po ostavama, u podrumima… Ipak, baš je u Hrvatskoj nemalen broj onih koji s jaslicama provedu čitavu godinu: razmatrajući njihovu jednostavnost i djeljajući njihovu ljepotu, ugrađujući u njih svoju ljubav i crpeći iz njih mir. U razgovoru s četvero hrvatskih jasličara čiji su uradci bilo ove bilo prošlih godina gostovali i na velikoj izložbi »100 jaslica u Vatikanu« otkrili smo kakve se sve tajne skrivaju u štalici, ali i što znači slaviti Božić baš svaki dan.
PRIZOR S PROZOROM SRCA
»Moje jaslice započele su u obitelji i u obitelji se nastavljaju, ali na nešto drukčiji način«, opisuje nam božićne običaje u svojoj obitelji Jasmina Kolić iz Galdova. »Već 16 godina majka sam djeteta s teškoćama u razvoju, a status roditelja njegovatelja ne dopušta nam da dio vremena koje provodimo u kući ispunimo kreativnošću.
Moj Emanuel ima autizam i još niz drugih zdravstvenih teškoća zbog kojih je ovisan o tuđoj pomoći, ali kada izrađujem jaslice, često me dođe gledati kako radim. Njemu je to i veća radost nego meni.« Jasličarka koja uz još pet članova Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica ove godine izlaže u Vatikanu prve je jaslice izradila s trinaest godina od kartona. »Nisam tada ni sanjala da će moje jaslice jednom doći u Vatikan. Nazvala sam ih ‘Svjetlo svijeta’ jer upravo tako gledam na rođenje Krista: on je svjetlo koje dolazi svakomu čovjeku. Čovjek dobiva danje svjetlo kroz prozor, a jedan se prozor nalazi i u svakom od nas: to je naše srce. Ali nije isto kada ga osvjetljava sunce i kada ga osvjetljava žarulja.«
Došašće koje traje čitavu godinu
Zbog te je simbolike, veli, u jaslice smjestila i prozor iz svojega rodnoga, posavskoga kraja. »Od drvenih letvica napravila sam konstrukciju prozora staroga čardaka i postavila tkaninu od kakve su se nekoć izrađivale posavske zavjese. One prizivaju prošlo vrijeme, vrijeme bliže onomu kada je Isus bio prisutan na zemlji, kada je u čovjeku bilo više jednostavnosti bez suvremene površnosti.« Zato se, uostalom, i vraća izradi jaslica. »Vrijeme u kojem ih pripremam za mene je vrijeme nade i radosti koja proizlazi iz jednostavnosti. Tu jednostavnost koja čovjeka uči povezanosti i brižnosti nastojim unijeti i u jaslice. Za mene to nije kreativna aktivnost kojom se možete baviti tu i tamo, nego oblik duhovne pripreme koja traje čitavu godinu. I čitavu godinu donosi mir.«
Čitavu godinu s jaslicama provede i Zagrepčanin Danijel Šimunović, čijim je radovima posvećena višemjesečna izložba »Hrvatski Božić« u Etnografskom muzeju Zagreb. »Već od 12. godine privukao me mir koji je zračio iz bogatih jaslica po našim crkvama. Želio sam da i naše kućne jaslice budu takve i počeo kombinirati materijale koji su mi bili na raspolaganju. Danas, dvadesetak godina kasnije, uglavnom radim u drvu i obrađenom stiroporu, a sestra Samuela Premužić potaknula me da za jaslice sve izrađujem sam, bilo od prirodnih materijala bilo od otpadaka, bez kupovanja gotovih dijelova. Otada u moje jaslice može doći sve što ja zamislim. A već i razmišljanje o tome što i kako napraviti za jaslice donosi utjehu – kamoli da čovjek sve to i ostvari«, priznaje.
Da bi preporodile, jaslice moraju nadahnuti
U kućnim jaslicama koje slaže čitava obitelj Šimunović redovito se nađu dječje igračke, kao što se i u jaslicama našega sugovornika redovito nađu i lokalni prizori. »Uvijek nastojim graditi hrvatske jaslice, zagrebačke jaslice, one koje smještene među naše okruženje odražavaju našu kulturu, da svatko tko ih vidi prepozna u njima dio nas. Nije to samo stvar ponosa na Hrvatsku, nego i podsjetnik da se Isus rodio i među nama, baš u našoj domovini, baš u našem gradu, baš za nas.« No smisao je jaslica mnogo veći od podsjetnika: one čovjeka moraju nadahnuti. »Zato vrijedi početi razmišljati o njima još u adventu i do Božića ih pokušati samostalno napraviti. Na početku uvijek bude viška muke i manjka ideja, ali ne treba odustati zbog onoga što dolazi iza svega. Tu će se roditi Isus. Tu će se preporoditi i naša vjera.«
»LJUDI U HRVATSKOJ ŽELJNI SU JASLICA«
Svojevrstan je preporod hrvatskoj jasličarskoj tradiciji donijela Udruga prijatelja hrvatskih božićnih jaslica, koja ove godine slavi 20 godina postojanja. Otprilike se toliko dugo jaslicama bavi i sadašnji predsjednik te udruge Perica Novosel, čije su jaslice već četvrti put odabrane za ures rimskoga Trga svetoga Petra.
»Meni su jaslice kao djetetu kasnih osamdesetih bile što je danas djeci PlayStation. Još se sjećam svojih prvih, kartonskih jaslica iz Večernjega lista koje mi je izjeo miš pa mi je teta u zamjenu morala poslati jaslice zrakoplovom iz Düsseldorfa, kao što se sjećam i dijapozitiva Kristova rođenja koje nam je na vjeronauku puštao bistranski župnik Stjepan Drugčević.« Sve ga je to nadahnulo da počne istraživati kako jaslice grade koruški i saski majstori te da jaslice u svojem domu svake godine obogati nekim novim elementom naručenim preko interneta. »A onda sam shvatio da su ljudi u Hrvatskoj željni jaslica, da mnogo kućanstava unatoč tomu što smo katolička zemlja jaslice i nema. To me potaknulo da pokrenem javne izložbe jaslica, ali i da doniram svoje jaslice muzejima, galerijama, školama…«
Nada koja tinja među figuricama
Jasličara koji u zbirci danas ima stotinjak vlastitih jaslica vrijedilo je zapitati i što one za nj znače. »Zajedništvo, sloga, obitelj – to su za mene jaslice. Mjesto Kristova rođenja čija nas toplina okuplja sve bez iznimke, barem za blagdane. One mogu biti raskošne ili skromne, mogu zauzeti cijelu sobu ili jednu lanternu, poput mojih ovogodišnjih jaslica za Vatikan.« Njih je, kaže, nazvao »Put, život, istina« jer je to troje s djetetom Isusom sišlo u jaslice svima na zemlji. »U to se uvjerim svaki put kada mi je u životu teško te se zatvorim u sobu i gradim jaslice. Tu među figuricama uvijek tinja tračak božićne nade i želja da se darujemo drugima poput njega. Zato su jaslice u mojoj dnevnoj sobi 365 dana u godini, od Božića do Božića. Onda je i svaki dan sličan Božiću.«
Mala škola negdašnjega načina života
