Iseljavanje iz Hrvatske i dalje je svakidašnjica, tako da i nakon smirivanja pandemije, a nažalost ako kriza i rast inflacije potraju, bojazan je da će Hrvatska još drastičnije gubiti stanovništvo. Čak 40 424 hrvatskih građana lani se odselilo u inozemstvo prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku (DZS), što je najveći broj iseljenih od 2017. godine kada su službeno zabilježena rekordna 47 352 iseljenika. Hrvatska će ove godine opet imati rekordno mali broj rođenih jer je u prvih pet mjeseci prema privremenim podacima DZS-a rođeno samo 13 839 djece pa bi godina mogla završiti s manje od 35 000 rođenih. Stoga je Dijana Jurasić u Večernjem listu kontaktirala s hrvatskim demografima kako bi dobila obrazloženja novih fenomena. Demograf doc. dr. Marin Strmota s katedre za demografiju zagrebačkoga Ekonomskoga fakulteta očekivao je da će možda biti malo manji val iseljavanja prošle godine. No upozorio je na nove izazove: »Ne znamo koliko će dugo trajati inflacijska kriza, a ako potraje, opet možemo očekivati novi val iseljavanja. U usporedbi s drugim zemljama mi u krizi ubrzanije gubimo kupovnu moć jer nama su veći izdatci za hranu, odnosno zauzimaju nam veći dio u plaći.« Demograf i akademik Anđelko Akrap također zaprjeku zaustavljanju iseljavanja vidi u tome da Hrvatska ima niže plaće od zapadnoga tržišta koje povlači radnike. »Država mora osmisliti politiku koja će nastojati zadržati domaće stanovništvo rješavanjem niza egzistencijalnih problema, od stambene problematike do radnih mjesta«, rekao je. I on uočava problem što se evidentiranju iseljenici koji su odjavljeni, a nepoznat je broj onih koji su otišli a nisu se odjavili.
Akademik Akrap vjeruje da još ima načina da se razrađenim politikama zadrži stanovništvo. »Kako ćete uvozom radne snage privući druge ako vam vaši građani bježe? Poslodavci i poduzetnici dugo su ignorirali problem rada na određeno, prava radnika i niske plaće. Od 2016. godine smanjuje se udio rada na određeno jer su poduzetnici vidjeli da ljudi bježe u inozemstvo. Uvozna radna snaga na prvi se pogled može učiniti jeftinijom, ali skuplja je zbog troškova integracije, a i mnogim stranim radnicima Hrvatska je samo usputna stanica. Europska unija kao cjelina nema politiku kako zadržati stanovništvo diljem Unije pa razvijene zemlje usisavaju radnike iz siromašnijih. Nažalost mi pripadamo skupini zemalja koje imaju negativan prirodni prirast i iseljavanje, a u toj su situaciji još i Rumunjska, Bugarska i Litva. Druge zemlje imaju ili veći prirodni prirast ili useljavanje. Kako će se kod nas stabilizirati tržište kad u strukturi gospodarstva imamo velik udio turizma koji je sezonske naravi? Mora se postupno mijenjati struktura gospodarstva da ne budemo samo oslonjeni na turizam«, zaključio je akademik Akrap.
U istim novinama, Večernjem listu, ista je autorica upozorila na drugu tužnu statistiku. Nakon što je lani umrlo rekordnih 62 712 građana, što je najviše umrlih poslije 1945., i ove se godine nastavila velika smrtnost umirovljenika. U prvih pet mjeseci 2022. umrlo je 22 611 korisnika mirovina ili 136 umirovljenika više nego u istom razdoblju lani. Također, prema privremenim podatcima DZS-a u prvih pet mjeseci 2022. umrlo je 26 278 osoba, nešto manje nego u istom razdoblju lani (26 983). U potrazi za odgovorom na pitanje je li umirovljenike pokosila korona ili kombinacija te bolesti, siromaštva i izolacije, te jesu li u Hrvatskoj u protekle dvije godine više nego inače umirali građani mlađi od 65 godina odgovor je dao demograf dr. Ivan Čipin, koji se s kolegama bavio analizom broja umrlih u Hrvatskoj od početka pandemije. Pojasnio je da ni u jednoj varijanti u institucijama EU-a i UN-a nije prognozirano da će lani umrijeti 10 000 ljudi više od petogodišnjega prosjeka, što jasno pokazuje da to nije zbog stare dobne strukture jer populacija je bila jednako stara i u godinama prije pandemije. Istaknuo je da je u prvih pet mjeseci ove godine višak smrtnosti manji nego u istim mjesecima prošle godine. Izraženiji je bio u veljači, na vrhuncu vala omikrona, koji je posebno pogodio najstariji dio populacije. No već podatci za travanj i svibanj pokazuju da se sa smirivanjem pandemije znatno smanjio taj višak, koji je sad u granicama normalnoga, a viška mortaliteta za populaciju mlađu od 65 u ovih prvih pet mjeseci nema. »Ako ne dođe do nekoga ubitačnoga soja na jesen, očekujem da će broj umrlih u 2022. biti niži nego u 2021. i trebao bi se spustiti ispod 60 tisuća«, rekao je dr. Čipin te podatak DZS-a da je lani umrlo rekordnih 62 712 osoba pripisao pandemiji, ističući da je taj višak smrtnosti u visokoj korelaciji sa službeno evidentiranim brojem umrlih od bolesti COVID-19. Pojasnio je i da su demografi u studijima o učincima pandemije pridonijeli istraživanjima nejednakoga učinka koronavirusa na moralitet s obzirom na dob, spol, socioekonomska obilježja i mjesto stanovanja. Istraživanja su pokazala da su starije osobe, posebno muškarci, siromašniji ljudi i oni koji žive u urbanim i gušće naseljenim područjima, i u domovima za starije i nemoćne (posebno u razdoblju prije dostupnosti cjepiva) podložniji zarazi i fatalnomu ishodu bolesti. »Zanimljivo je da zemlje EU-a u kojima je stopa moraliteta od kardiovaskularnih bolesti prije pandemije bila visoka, a to su uglavnom bivše socijalističke zemlje, imaju i najviše kumulativne stope smrtnosti od COVID-19. Vjerojatno se u tome krije dio odgovora o uzrocima povećane smrtnosti umirovljeničke populacije«, zapazio je dr. Čipin.
