Ni krajem ove godine ne jenja izraelsko-palestinski rat, koji je započeo još u listopadu 2023. terorističkim upadom u režiji Hamasa na izraelski teritorij i nastavio se zastrašujućom izraelskom odmazdom zbog koje u pojasu Gaze mjesecima stradavaju i civili, bolnice, vrtići… Uzavreo je čitav Bliski istok, krize se nižu: Libanon, Iran, a od sredine prosinca i Sirija. Malobrojni preostali kršćani u Svetoj Zemlji i ove su godine Božić dočekali u znaku velikih pogibelji i nesigurne budućnosti.
Bez izvanjskoga slavlja Božića
O Božiću u Betlehemu, Isusovu rodnom gradu, Glasu Koncila više je rekao mladi stipendist George Louis George Abushaibeh iz Beyt Jale, gradića tik uz Betlehem, koji je u Hrvatsku došao u ožujku ove godine. »Božić i za nas znači obiteljska druženja, ukrašavanje bora, posjete, razne delicije… To je univerzalna kršćanska tradicija koja vrijedi i kod nas. Ulice Betlehema budu okićene, a nadaleko je poznat i naš božićni sajam. No ove su godine stvari drugačije. Na razini naše zajednice donesena je odluka da ne će biti prevelikoga izvanjskoga slavlja zbog rata. To je zapravo bio izbor nas kršćana. Došli smo do zaključka da u trenutačnoj situaciji to jednostavno ne bi bilo primjereno«, pojasnio je Abushaibeh i dodao: »Zato i ne će biti bora i velikih ukrasa na Trgu jaslica.«
»Naša je kršćanska filozofija takva da kada nas netko udari, mi okrećemo drugi obraz. I takav pristup nije namijenjen za vladanje. Kršćanstvo je tu da bi ovladalo srcima ljudi«, pojašnjava AbushaibehAbushaibeh je katolik, no napominje da je u Svetoj Zemlji vrlo malo kršćana i da među njima – pravoslavnima, katolicima i drugima – zapravo i nema mjesta za neke podjele. Ekumenizam, premda se kao takav zapadnjački pojam vjerojatno vrlo rijetko spominje, zapravo je polazna točka u svakidašnjici svih tamošnjih kršćana. »Otkako se zaoštrio izraelsko-palestinski rat, svećenici još intenzivnije propovijedaju o potrebi oprosta, potiču nas da više molimo za mir u Svetoj Zemlji i u ostatku Bliskoga istoka. Pamtim da sam jednoga francuskoga svećenika nedavno pitao zašto na svijetu nema ‘kršćanke države’. Dobio sam odgovor da je to zapravo nemoguće. Rusiju su mnogi percipirali kao ‘kršćansku zemlju’, a ona vodi rat protiv Ukrajine, u kojem kršćani ubijaju kršćane. Naša je kršćanska filozofija takva da kada nas netko udari, mi okrećemo drugi obraz. I takav pristup nije namijenjen za vladanje. Kršćanstvo je tu da bi ovladalo srcima ljudi«, pojasnio je mladi betlehemski kršćanin.
Betlehem i drugi dijelovi Zapadne obale, kao i Jeruzalem, u više od godinu dana izraelsko-palestinskoga rata u Gazi uglavnom su ostali pošteđeni velikih oružanih sukoba, osim manjih okršaja Palestinaca s izraelskom vojskom i policijom i izraelskih antiterorističkih racija po palestinskim gradovima. No bez obzira na to što je situacija relativno mirna, turisti od početka rata izbjegavaju dolaziti u Svetu Zemlju. »Pamtim i da je ranijih godina na betlehemskom Trgu jaslica u danima uoči Božića većina ljudi bila iz inozemstva, dakle turista. Sada ih gotovo i nema. To utječe i na gospodarstvo. Više od polovice lokalne ekonomije Betlehema navezano je na turizam. Rat je utjecao na brojne suvenirnice i smještajne objekte za turiste, što su djelatnosti kojima se bave kršćanske obitelji«, napomenuo je Abushaibeh. U Hrvatskoj trenutačno uči jezik, a namjerava upisati studij ekonomije.
Da bi došao do Hrvatske, morao je zaobići niz zaprjeka. Prije svega Palestincima koji žele ući na teritorij Izraela potrebne su posebne vrste dozvola, bilo da je riječ o ulasku iz Betlehema bilo iz drugih dijelova Zapadne obale koji se već desetljećima nalaze pod izraelskom okupacijom. Iako u formalnom smislu Zapadnom obalom upravlja palestinska samouprava. Zbog te teškoće u mobilnosti djelatnici hrvatskoga veleposlanstva u Tel Avivu došli su do Abushaibeha u Beyt Jalu da bi s njim obavili potrebne razgovore i uzeli nužne podatke. Avionom je prema Hrvatskoj putovao iz Jordana umjesto iz glavne izraelske luke »Ben Gurion«.
»Dozvole su nam potrebne i zbog vjerskih stvari, kada primjerice želimo posjetiti neka sveta mjesta u Jeruzalemu. Nekoliko tjedana unaprijed trebamo tražiti dozvole«, pojasnio je sugovornik. Ulazak u Izrael znači i prolazak kroz nekoliko ne sasvim ugodnih kontrolnih točaka, koje uključuju i detektore metala, a po potrebi i pretrese. »Prije rata još se s vojnicima na tim točkama dalo usputno porazgovarati. U zadnje su vrijeme postali udaljeniji, hladniji«, opisao je mladi betlehemski katolik, iz čijih riječi neizravno progovara i čežnja da božićna radost i mir barem nakratko omekša i ona okamenjena srca s kojima se toliko puta morao susretati. Barem u Betlehemu ta nada ne može usahnuti budući da je on, kako domaći stanovnici često turistima i hodočasnicima ističu, jedini grad u kojem se Božić može slaviti svakoga dana u godini.
Upitan ima li nekoga člana bliže obitelji ili vršnjaka koji je sudjelovao u ratu ili njime na izravan način bio zahvaćen, Abushaibeh je napomenuo da je njegov obiteljski i prijateljski krug uglavnom »ograničen« na Betlehem i neke gradova na Zapadnoj obali. Pojas Gaze i Zapadna obala palestinski su teritoriji između kojih prolazi izraelski teritorij i putovanja i kontakti su gotovo nemogući. Prije rata do Gaze se moglo putovati okolo, primjerice preko Egipta. Rat je sve dodatno zakomplicirao pa dvije palestinske zajednice ostaju međusobno izolirane, opisao je Abushaibeh.
Iako većinu palestinskoga narode čine muslimani, Abushaibeh je napomenuo da je za većinu palestinskih kršćana ratno stanje s Izraelom prvi razlog za zabrinutost, ne toliko udaljena mogućnost da Palestina, ako ostvari i formalnopravnu neovisnost, postane tipična islamska država, u kojoj će biti nametnut šerijat i dodatno skučen prostor prava za kršćane. Podsjeća i da je jedan od uzroka napetosti između Izraelaca i Palestinaca i problem izraelskoga nasilnoga naseljavanja na dijelovima Zapadne obale. U gradnji jednoga takvoga izraelskoga naselja nedaleko od Beyt Jale i njegova je obitelj ostala bez zemljišnoga posjeda, pojasnio je mladi sugovornik Glasa Koncila.
