U ADVENTU »OSE« POSTAJU PČELE Božićni ukrasi iz radionice 50+

Vrijeme radnje je hladni adventski petak, mjesto Obiteljsko savjetovalište Caritasa Zagrebačke nadbiskupije na zagrebačkoj Kustošiji, a razlog je iz prve ruke posvjedočiti kreativnomu pristupu stvaranja božićnih ukrasa. Za doček su zadužene Smiljana Jelača i Ljiljana Mojaš, koje rade u ozračju mirisa borovih grana, drveta i boje, te stvaralački promišljaju kako s kuglicom više obogatiti novonastalu »božićnu kolekciju«. U žaru rada zaboravile su na umor i kasnovečernji sat, jedino ih je brinulo čime upotpuniti pojedini ukras da bi bio »posebniji« i ljepši. Predstavljaju se kao volonterke kreativne skupine žena u životnoj dobi 50+, ukupno ih je petnaest, a iako su vrijedne poput pčela, službeni im je naziv »Ose«. U dobrom raspoloženju poručuju da nemaju osinji ubod, nego je riječ o skraćenici Obiteljskoga savjetovališta.

Za organizaciju njihova rada i okupljanja zadužena je mlada psihologinja vedra duha Tanja Kuprešak koja otkriva da je riječ o posebnom obliku volontiranja kroz kreativne radionice – svatko prema svojim sposobnostima, željama i interesima izrađuje različite uporabne i dekorativne predmete. Sastaju se jednom mjesečno, razgovaraju, šale se, razmjenjuju ideje i prepuštaju se svijetu mašte koji potom »odnose« u vlastite domove i ondje izrađuju predmete, ovisno o slobodnom vremenu i nadahnuću. Već je u studenom počela priprema za božićnu radionicu. Marljivo se prikupljao materijal, donosila riža, salvete, ukrasne vrpce, platno te stari i odbačeni papir. Svaka je volonterka drukčije uprizorila svoj doživljaj božićnoga predmeta te su izradile više od pedeset ukrasa. Pozornost privlače neobično oslikana božićna zvijezda, adventski vijenci izrađeni od reklamnih kataloga, košarice, kutijice i prigodne čestitke ispisane na drvenoj podlozi.

Kuglice za božićno drvce »pripovijedaju« posebne priče. Neke su ukrašene zrncima riže, neke komadićima obojenih dijelova podsjećaju na vitraje, pojedinim ljepotu pojačavaju šarene vrpce, neke zbog kukičanja prizivaju djetinjstvo i bakin ručni rad, a primjenjivala se i tehnika dekupaž (decoupage) – umjetnička vještina dekoriranja uz pomoć salveta. Jedno je sigurno, kažu volonterke, ne postoje dvije jednake. Novcem od prodaje koriste se za kupnju materijala i nove programe kreativnih radionica. Njihovi su radovi već prepoznati pa ih pojedinci i udruge naručuju za prigodne darove svojim suradnicima. Često ih, kao znak zahvalnosti i pažnje, daruju donatorima i volonterima Caritasa te gostima predavačima. Ostvaruju suradnju i s jednom zagrebačkom školom kojoj redovito šalju ukrase s ciljem senzibiliziranja učenika na davanje dobrovoljnih priloga za potrebite.

Otkrivaju »Ose« i svoju božićnu želju. Sanjaju o staklenoj i osvijetljenoj vitrini s dvostrukim policama, kakvu su imale u bivšem prostoru, gdje bi izložile svoje radove pogledu svih onih koji dolaze u njihovo savjetovalište. Volonterke 50+ djeluju već šest godina. Psihologinja Kuprešak uočava napredak i razvoj pojedinaca kroz kreativni rad te da su i same polaznice iznenađene kad otkriju svoje stvaralačke mogućnosti. Osim božićnoga programa imaju i uskrsni, reciklažni te program izrade suvenira i nakita za žene. Organiziraju se za njih i edukativni programi te prezentacije o izradi sapuna i svijeća. Slušale su »Ose« predavanje o duhovnosti zrele žene, što znači biti žena, majka, punica, o prirodnoj njezi žene u zreloj dobi, zdravom samopoštovanju, zdravoj prehrani u obitelji te o važnosti kreacije kao rekreacije.

1 od 4

Obje sugovornice ponosne su na svoj volontersko-stvaralački rad. Volonterka Mojaš je informatičarka po struci, umirovljena je prije nekoliko mjeseci. Četiri je godine članica kreativnih radionica i kaže da joj je dobro došao »bijeg« od računala i računalnih programa. Pripovijeda o svojem umijeću recikliranja starih i odbačenih kutija te njihovoj preobrazbi u ukrasne. »Kreativni rad pruža mi osobno zadovoljstvo, smiruje me i omogućuje izražavanje vlastite osobnosti. Dodatno me potiče to što će predmet koji izradim ispuniti nečije srce radošću.« Smiljana Jelača »Osama« se pridružila prije dvije godine na nagovor susjede koja je posjećivala Obiteljsko savjetovalište. Specijalizirala se za izradu nakita za žene. Pokazuje pojedine primjerke nakita i, da ne znamo tko im je autor, prva bi pomisao bila da ih je izradio profesionalni dizajner. Imala je zdravstvenih poteškoća i kreativne radionice pomogle su joj u njihovu otklanjanju, ali i otkrivanju svojega talenta jer nikada prije nije izrađivala nakit. Kaže da se u skupini, unatoč različitostima, osjeća povezanost i zajedništvo. Rado se prisjeća osmišljenoga druženja na zajedničkim izletima u Samoboru i Mariji Bistrici.

Savjetovalištu je na prvom mjestu obitelj i njezin kvalitetniji život pa volonterke izražavaju nadu da će njihovi predmeti pojačati slavljeničko ozračje i ljepotu obiteljskoga blagdanskoga okupljanja. Psihologinja Kuprešak je uoči blagdana Božića, kada su oči i srce usmjereni na Svetu obitelj, progovorila o značenju obitelji i uslugama koje nude. Ujedno je i logoterapeut pa ističe potrebu promatranja čovjeka kroz tijelo, psihu, ali i duh. Kaže da u Obiteljsko savjetovalište dolaze korisnici sa širokim spektrom poteškoća: bračni parovi pred razvodom, razvedeni koji se ne mogu dogovoriti oko odgoja djece, samci, umirovljenici, djeca koja su nesigurna i osjećaju strahove, ljudi koji boluju od depresije, imaju bolest u obitelji i dr. »Naša je zadaća pomoći pojedincima u razvoju njihovih potencijala i postizanja blagostanja kroz kršćanske vrijednosti.«

Presudnim se pokazuju važnost razgovora i savjetovanja, a pozitivne povratne informacije stižu putem anonimnih anketa. Raduje se psihologinja kad ono što se čini nemogućim postaje moguće, poput sukoba između bračnoga para koji kroz vođenu komunikaciju prestaje i mijenja se na bolje, a za to je potrebno samo deset tretmana. Psihologinja Kuprešak kaže da se planiraju usmjeriti na preventivno djelovanje u pilot-projektu »Škola roditeljstva«, gdje bi kroz rad s roditeljima i djecom nastojali obitelj očuvati kao cjelinu prije mogućega raspadanja, u suradnji s vjerskim školama i fakultetima. Kao zajedničku blagdansku želju navode još mnogo kreativnih radionica, prigodnih darova, prodajnih izložaba i da se volonterska »produžena ruka Božja« nikada ne umori u pružanju pomoći, ali iznad svega zdravu i osnaženu hrvatsku obitelj.