Mladi su najvitalniji dio svakoga društva, a prema riječima pape Franje u pobudnici »Krist živi« – oni su budućnost. Stoga u ovom broju naše rubrike »Mladi mladima« zajedno s vama promišljamo o mladima i njihovim načinima djelovanja u društvu i politici. Našom temom prikazujemo vam koje mjesto mladi danas zauzimaju u društvenoj zajednici, a upravo završeni predsjednički izbori 2020. godine naveli su nas na postavljanje pitanja: Jesu li mladi doista društvena i politička bića? Znaju li sudjelovati, kreirati, jesu li uopće prisutni u društvu, pa i politici te – ono što je vrlo važno: znaju li zastupati vrjednote kršćanske demokracije u javnom prostoru? Zajedno s vama pitamo se također što od nas očekuje Isus i kako je to vidljivo u Bibliji na primjeru susreta Isusa s bogatim mladićem, koji nas potiče na razmišljanje o mladosti u kršćanskom smislu i na taj način mlade želi učiniti još boljima – savršenima.
U Crkvi za svakoga od nas ima mjesta, bez obzira na naše individualne različitosti. Zahvaljujući Bogu koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku, svatko od nas ima talent kojim na bilo koji način može pridonijeti svojim djelovanjem u Crkvi – volontiranjem, ministriranjem, pjevanjem, ali i društvu općenito – volontiranjem, pomaganjem u radu udruga, karitativnim djelovanjem, očuvanjem tradicije folklornoga plesa, običaja. Kada proučavamo mlade u društvu, često nailazimo na »rascjep« između njihove vlastite osobnosti i očekivanja društva što se tiče obrazovanja, ponašanja, političkoga opredjeljenja i dr. Brojna istraživanja pokazuju da se položaj mladih općenito u društvu pogoršava. Promislimo malo u kojoj mjeri zapravo naše društvo rizika utječe na društveni, ali i politički (ne)angažman mladih i koji su zapravo prioriteti mladih.
I za kraj, nadamo se da će vas ovi naši tekstovi potaknuti ne samo na razmišljanje, nego i na postupno uključivanje i djelovanje u crkvenom, društvenom pa i političkom životu u duhu kršćanskih vrjednota.
O odnosu Isusa prema mladima nemamo puno zapisanih biblijskih podataka. Međutim, i ono malo što imamo izrazito je dragocjeno, a na temelju toga možemo vidjeti što to Isus od mladih osoba očekuje i na koji put ih upravlja. Stoga nam zapis o susretu Krista s bogatim mladićem, iako zapisan u samo nekoliko redova, omogućuje duboko promišljanje o mladosti u kršćanskom svjetlu.
Evanđelist Marko pred nas stavlja sliku bogata mladića. Iako je živio prije gotovo dva tisućljeća, taj je mladić, poput nas, itekako razmišljao o svojoj budućnosti i smislu života. Biblijski mladić, kojemu ne znamo ime, dolazi pred Isusa s vrlo jasnim pitanjem: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« (Mk 10, 18). Jasno je to pitanje koje smo mnogi postavili klečeći u crkvama ili u svojim domovima. Iako je pitanje teško, Isus mladiću, ali i nama, daje vrlo jednostavan odgovor i »recept« za vječni život: »Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!« (Mk 10, 20). Sve su to zapovijedi kojih se taj bogati mladić pridržavao pa Isus ide korak dalje i od njega traži potpuno predanje, odnosno da napusti sve svoje bogatstvo i podijeli ga siromasima. Upravo je na tom primjeru vidljivo kako Krist svoje mlade želi učiniti savršenima. On je taj koji se mladima predstavlja kao »rješenje« za današnju osrednjost i materijalnost koja mnoge mlade sputava u istinskom predanju bližnjima, a potom i Bogu. Krist je taj koji daje smisao mladenačkomu životu i osvjetljava njihov put prema budućnosti. Pratiti ga nije lako, ali je zato sigurno utočište koje ovozemaljski svijet ne može pružiti.
Koje god mjesto u društvu zauzimali, Krist želi da svojim ponašanjem pokažemo kako smo njegovi. Nadalje, traži da uvijek idemo korak dalje jer prilike za duhovni napredak uvijek ima. Držeći se toga, možda jednoga dana i dostignemo savršenstvo pa, za razliku od bogatoga mladića, ne ćemo otići žalosni, nego raširenih ruku dotrčati u Kristovo okrilje.
Izraz »Crkva i mladi« nekima bi – pogrješno – mogao zazvučati kao »odvajanje« dvaju elemenata. Označava li on staro naspram mladoga, tradicionalno naspram liberalnoga, zastarjelo naspram modernoga? Ne. Crkva i mladi su jedno, jer su svi mladi dio Crkve kao ustanove, a prema riječima pape Franje u pobudnici »Krist živi«, koju vam prikazujemo iz broja u broj, oni su budućnost. Da na mladima svijet ostaje ustaljena je i poznata uzrečica, no kada zamislimo koliku ona zapravo ima težinu, ona »prvotna plitkost« te rečenice hlapi. Jer mladi zaista i jesu budućnost ne samo Katoličke Crkve, nego i budućnost svijeta. O tome mnogo piše i govori papa Franjo, često pozivajući mlade da žive evanđelje »danas« kako bi formirali i »sutra«, jer mladi su »danas« za »sutra«. U daljnjem tumačenju odnosa mladih i Crkve Papa ističe kako je uloga roditelja, nastavnika, učitelja i skrbnika, odnosno svih starijih, odraslih ljudi koji ih usmjeravaju u životu mlade oblikovati u stvarima u kojima nemaju iskustva tako da se mogu nositi s teretom života. Vrlo je zanimljivo promatrati i svjedočiti svježinu koju papa Franjo unosi u odnos Crkve i mladih – odnos u kojem nas uči da mladi vjernici nisu nužno samo pasivni slušači i da trebaju samo slijediti, nego i da mlade treba slijediti u budućnost. Papa na vrlo lijep način postavlja okvire »novoga egalitarizma«, ako ga tako uopće možemo nazvati, gdje učitelj i učenik, u ovom slučaju mlad i star čovjek, ne funkcioniraju na principu fiksnih, tradicionalnih i podijeljenih uloga, nego izmjenjuju međusobna iskustva i zajedno rastu.
Generacija mladih u današnjem društvu često se nalazi na razmeđu između vlastite osobnosti i očekivanja društva. Kada govorimo o očekivanjima koje društvo ima prema današnjim mlađim naraštajima, tu svakako valja spomenuti obrazovanje, ponašanje, vrijednosnu orijentaciju, religijsko usmjerenje, političko opredjeljenje i tomu slično. Nekad imamo osjećaj da se želi istim očekivanjima za svaku mladu osobu potisnuti individualni identitet u svrhu nametanja kolektivnoga identiteta, nametnutoga od društva.
U današnjem dinamičnom društvu koje je isprepleteno tehnologijama, promjenama u svijetu koje se tiču politike, ekologije, vrijednosnoga sustava, kulture, religije i svega ostaloga nekako je i prirodno da se identitet mlade osobe nađe u krizi. Tomu pridonosi i društvo u kojem mi mladi ljudi odrastamo, a to je tranzicijsko društvo. Istražujući položaj mladih u društvu, teoretičari su zaključili da se položaj mladih od kraja 20. stoljeća pogoršao. Kao glavnoga »krivca« za to smatraju upravo tranziciju, to jest tranzicijsko društvo koje je postalo društvo rizika i socijalne nesigurnosti.
Kod mladih je također zabrinjavajuća njihova društvena angažiranost. Volontiranje, politička participacija i građanski aktivizam samo su neki oblici utjecaja mladih na društvo i izgradnju bolje budućnosti za sve nas. Što se vrijednosnoga sustava tiče, on je uvelike izmijenjen u odnosu na prošlo stoljeće, što je nekako i logičan slijed događaja koji su se zbili u zadnjem desetljeću 20. stoljeća. No više od toga zabrinjavajuće je to što se nalazi na začelju »popisa prioriteta« mlade osobe, barem prema Institutu za društvena istraživanja iz Zagreba, koji su istaknuli da su mladima na prvom mjestu karijera, na drugom dobar izgled, a treće mjesto zauzeo je hedonizam. No druga istraživanja pokazuju da se u mladih nisu izgubile one istinske vrijednosti i težnje koje izgrađuju »bogatije« i stabilnije društvo, pri čemu mladi najviše cijene obitelj, prijateljstvo, ali i instituciju braka, kao i vjeru i vjerski život, to jest življenje u skladu s kršćanskom vjerom.
Svi smo stvoreni različiti i na svoj način posebni. Imamo svoje mane i vrline, talente koji su nam dani i za koje znamo, ali i one koje možda još nismo otkrili. Za sve to možemo zahvaliti Bogu koji nas je stvorio upravo onakve kakvi trebamo biti. Najmanje što možemo učiniti kako bismo mu zahvalili jest djelovati u njegovoj zajednici, Crkvi, kako bismo pomogli onima kojima je to potrebno, ali i kako bismo pronašli sebe te se na još jedan način približili Bogu i spremali za ono što nas čeka u nebeskom Jeruzalemu.
Zajednice mladih, ministranti, skauti, pjevački zborovi – Crkva nam pruža pregršt opcija da kao mladi damo svoj doprinos zajednici. Imate li dobar glas i želite da euharistijska slavlja budu još ljepša, pridružite se pjevačkomu zboru svoje župe. Imate li pak još više talenta, tu su i pjevački zborovi na razini biskupije. Ako ste zainteresirani za suradnju s Bogom i ljudima u prirodi, tu su katolički skauti koji će vas uz slogan »BCD 100 %«, odnosno Bog, Crkva, domovina, naučiti koristiti se onim što nam je Bog dao u prirodi, ali i osluškivati tišinu i upoznati savršenstvo te obilje mogućnosti koje nam ta stvorena priroda pruža.
Uvijek je potrebna neka pomoć oko crkve, bilo prije ili poslije mise, ili pak oko određenih događanja u župi, pa se tako možete javiti i u zajednicu mladih ili među čitače. Ili u karitativnu grupu. I pastoralni djelatnici uvijek trebaju nove mlade snage kako bi uvijek bili na raspolaganju kako mladima tako i starijima u njihovu djelokrugu. Mjesta i odabira ima za sve, a na vama je samo da odaberete ono u čemu se najbolje osjećate i na taj način pomognete zajednici, ali i sebi te na svojevrstan način zahvalite Bogu na svemu što je stvorio za nas, ali i na nama samima.
Članak treći Zakona o volonterstvu dragovoljni rad definira kao »dobrovoljno ulaganje osobnoga vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili zajedničku dobrobit… bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje«. Iako je definicija koju nudi zakon vrlo opsežna i dotiče se svih pravno potrebnih dimenzija kako bi volontiranje bilo zakonski jasno definirano, ona se ne dotiče pozadine koju svaki volonter ima, kao i uloge koju imaju brojne specifične volonterske udruge i akcije.
Primjerice, mnogi volonteri i zainteresirani pojedinci čuvaju i promiču naše narodne običaje, i to već stoljećima i na raznim razinama. Isto tako čine i pripadnici drugih volonterskih organizacija koje se bave različitim područjima na kojima pomažu. Rad mladih volontera u društvima za osobe s invaliditetom također je jedna od »volonterskih kula« koje se ne smiju previdjeti, kao ni rad mladih u društvima koja pomažu siromašnima, starijima i nemoćnima, ali i brojnim drugima. Duh mladih volontera je neslomljiv – mladi pomažu ne samo drugim ljudima, nego i u brojnim azilima za napuštene životinje. Biti volonter zahtijeva posebnu snagu volje – redovito dolaziti i pomagati bez kompenzacija za rad i ne primati novac ili neki materijalni dobitak za uloženo vrijeme. Raduje činjenica da i broj volontera svake godine sve više raste, a volontiranjem u našim lokalnim zajednicama, koje god one to bile, pridonosi razvitku kulture pomaganja i prihvaćanja, koja je ipak i jedan od temelja naše vjere. A to je posebno vidljivo kada se i mladi vjernici uključuju u dragovoljni rad raznih udruga, ali isto tako kada pomažu u župi, župnom Caritasu i drugdje.
Mladi, koji su prema riječima pape Franje budućnost, prema svojoj prirodi jesu ili bi barem trebali biti društvena i politička bića. Samim time mogu na različite načine pridonositi i djelovati u vlastitom društvu. A mi se zajedno s vama pitamo jesu li mladi danas prisutni u društvu, znaju li sudjelovati, kreirati, zastupati kršćanske vrjednote, pa onda i vrjednote kršćanske demokracije.
Prema definiciji, demokršćanstvo se temelji na promicanju kršćanskih vrijednosti u političkom životu društva kako bi kršćanska vjerska, etička i društvena načela bila zastupljena i u institucijama suvremene demokratske države. Općenito govoreći, u Hrvatskoj je politički angažman građana vrlo nizak u odnosu na ostale europske zemlje i u pogledu glasovanja na izborima, ali i prosvjedovanja. Međutim, kada govorimo o mladima i njihovu političkom angažmanu, nažalost, rezultati su poražavajući. Istraživanja pokazuju da su oni manje politički angažirani u odnosu na starije generacije, imaju manji interes za politiku i nisku razinu znanja općenito o politici, ali i nisku razinu povjerenja u institucije. Unatoč navedenomu, mladi sve više pokušavaju participirati digitalno, koristeći se digitalnim medijima. Proučavajući članke tijekom prošlih predsjedničkih kampanja, u kojima se mlade srednjoškolce pita hoće li izići na izbore, za koga će glasovati i dr., s jedne strane dobivaju se odgovori da ih politika ne zanima, da ne prate i ne znaju koji su sve kandidati, a s druge strane neki srednjoškolci znaju za koga će glasovati, koji im je kandidat bio najbolji u sučeljavanju i slično. Rijetki su članci o tome koliko se mladih zapravo uključivalo u kampanje za nedavne predsjedničke izbore, međutim oni koji se uključuju u velikoj mjeri žele volontirati ili su članovi određene političke stranke.
No nemojmo zaboraviti da mi vjernici uz društveno i političko djelovanje uvijek povezujemo pojam općega dobra. Prema Kompendiju Katekizma Katoličke Crkve pojam općega dobra pretpostavlja poštovanje i promicanje temeljnih prava ljudske osobe, razvitak duhovnih i vremenitih dobara osoba i društva, mir i sigurnost za sve. Također, opće se dobro najpotpunije ostvaruje u političkim zajednicama koje brane i promiču dobro građana i posredničkih tijela, ne zaboravljajući sveopće dobro ljudske obitelji. Svakoj ljudskoj zajednici potrebna je zakonita vlast koja će osigurati red i pridonijeti općemu dobru društva. Ta vlast nalazi svoj temelj u ljudskoj naravi jer odgovara od Boga uspostavljenu poretku.
Priredili: F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš, J. Radoslavić, M. Zadravec
