Tristota obljetnica postavljanja križa na brdo Orjak i osnutka Bratovštine sv. Križa proslavljena je svečanim misnim slavljem u ponedjeljak 8. svibnja u župi sv. Lovre u Kalima. Misu na staroslavenskom predvodio je Kaljanin Slavko Ivoš, župnik Veloga i Maloga Iža.
Prije mise održana je procesija puka i svećenika od kaljske crkve na brdo Orjak, za vrijeme koje su pjevani molitva zlatne krunice i litanije Svih svetih. Kaljski župnik Mario Akrap nosio je križ kojim je na vrhu brda, nakon navještaja evanđelja, blagoslovio polja, masline i more, plodove zemlje i mora, moleći Božji blagoslov za ljudski rad.
Župnik Ivoš u propovijedi je rekao da je ta proslava čin hrvatske i glagoljaške kulture. »Nije kultura stvorila kult, nego je kult, bogoštovlje, stvorilo kulturu. Barem u kršćanstvu. Da nije bilo vjere, iz vjere ljubavi, iz ljubavi požrtvovnosti, ne bismo imali kulture«, rekao je. U starom kalendaru blagdan Našašća sv. Križa slavi se 3. svibnja. Kaljani su u osmini toga blagdana, sa župnikom i svećenicima koji su djelovali u župi, 8. svibnja 1717. osnovali Bratovštinu sv. Križa, koja je djelovala do sredine 20. stoljeća.
Župnik Ivoš govorio je i o povijesti kaljske bratovštine. Prije tri stoljeća u Zadru su djelovale brojne bratovštine. »Nije bilo čovjeka koji nije bio učlanjen u neku skulu. U gradovima su bile obrtničke, staleške skule, ali vjerska uloga je bila prva. Bratovštine su odigrale veliku kulturnu, socijalnu, ekonomsku, humanitarnu, društvenu ulogu«, istaknuo je propovjednik, dodavši da bez zajedništva Kaljana ne bi bilo ni njihove crkve ni oltara. U kaljskoj crkvi sv. Lovre jedan je od triju najvećih oltara u Dalmaciji. Svatko tko se rodio i krstio u Kalima automatski bi postajao član Vele skule. U druge skule upisivalo se po osobnom htijenju ili je neki član obitelji već bio u nekoj skuli. Izraz ‘stati na sviću’ značio je da se, nakon smrti člana obitelji koji je bio u nekoj bratovštini, odmah upisivao drugi član iz te obitelji, da se bratovština ne ugasi. »Da se vjera ne ugasi. Negdje su bratovštine osnivane pri crkvama, a u Kalima pri oltarima. Svaka bratovština je imala sjedište pri jednom oltaru. Svaka bratovština se brinula za ures i opremu za bogoštovlje na tom oltaru. To sve još postoji u kaljskoj skuli Gospe od Ružarija«, rekao je Ivoš, istaknuvši da je uvijek važno poći od bîti, vjere. Francuzi su nakon osvajanja ugasili bratovštine, ali su ih svećenici opet osnivali. »Skule su se osobito počele rasipati u komunizmu. Bratovštine su bile uređene kao zajednica. Imale su svoje masline koje bi im ostavljali ljudi nakon smrti. Skupljali su novac i davali ga za oltare«, rekao je Ivoš, istaknuvši da je u manje od sto godina kaljska crkva dva puta produžena. Tako velike crkve, kao što je kaljska, nema na otocima, osim na Silbi i Olibu. »A mi smo bili malo mjesto. Puno veća mjesta od Kali nisu izgradila tako veliku crkvu, a Kaljani jesu, slogom. Kali su bile bogate jer su ljudi bili vrijedni. Bili su vrijedni i složni jer su imali vjere. Bili smo bogati djecom. U 19. st., u manje od sto godina, selo se utrostručilo. Ali, bilo je vjere. Kad bi mlađi naraštaj imao vjeru, vjera ima ljubav, ljubav ima požrtvovnost, onda nema nazatka. Onda je napredak. Ali to sve počiva na vjeri«, poručio je Ivoš.
Nakon mise ispred župne je crkve održano scensko uprizorenje 300. obljetnice kaljske Bratovštine sv. Križa. U režiji Mirka Đinđića sudjelovali su članovi amaterskoga kazališta ‘Kuntrata’, Sv. Filip i Jakov i zbor župe sv. Lovre iz Kali.
Kaljani su 8. svibnja 1717. postavili veliki kameni križ na vrhu brda Orjaka, odakle seže pogled na zadarski arhipelag. Kad su se sudionici procesije, župnik Miho Gobić i puk vratili u selo, u bratskoj su kući osnovali kaljsku Bratovštinu sv. Križa. Pravila su se sastojala od četrnaest kapitula i određivala godišnju skupštinu na Uzvišenje sv. Križa i kantanje mise za živu i mrtvu braću.
