KAŠTEL SUĆURAC • U spomen na čudesne Božje zahvate u milenijskoj povijesti Kaštel Sućurca zapisani su i zagovori po uslišanju Gospe na Hladi. Sućurani ju nazivaju čudotvornom jer je stanovnike spašavala u sušna vremena, uslišavala je njihove molitve za kišu, a zazivaju je i pjevaju joj himan »Zdravo, Zvijezdo mora«.
O događaju koji se zbio prije više od dvjesto godina, kada su tamošnji žitelji živjeli isključivo od polja i mora, piše se u knjižici »Gospa na Hladima« koja je separat iz Kalendara Srca Isusova i Marijina za 1909. godinu: »Doba je Marmonta, Napoleonova maršala. Vojska francuska zaposjela sva znamenitija mjesta u Dalmaciji. Vojvoda Marmont, dobivši naslov ‘knez Dubrovački’, najvolio u Kaštelima stanovati – a kadšto se vidjelo s njim do 14 generala, da ljetuju u ravnim Kaštelima. I u Kaštel-Sućurcu bijaše jedan na čelu jake posade, koji bijaše odabrao za svoj stan veliku starinsku palaču zvanu Biskupija.
Sućurani Gospu na Hladi nazivaju čudotvornom jer je stanovnike spašavala u sušna vremena, a zazivaju je i pjevaju joj himan »Zdravo, Zvijezdo mora«One godine 1810. kad je Napoleon radio oko Ilirskog kraljevstva, vladala je u Dalmaciji velika suša. U Sućurcu šest mjeseci ne pade ni kapi kiše. U toj ljutoj nevolji župnik i puk odlučiše sliku Majke Božje na Hladima u procesiji prenijeti u župnu crkvu, da isprose tako potrebitu kišu. Uoči procesije zvona po običaju dugo i dugo navješćivala sutrašnji svečani ophod. Zapovjednik francuske posade, šetajući se obalom mora, susretnu jedan skup seljaka, te ih namrgođen upita: – Čemu ta predugačka zvonjava? Saznavši za uzrok, udari na sav glas porugljivo hahati! Zatim krenu dalje. Seljanima to žao bilo, a ne progovoriše, jer ‘veliku gospodu i malu ranu nije dobro prezirati’. Sutradan bila procesija. Puk pobožno pratio sliku Majke Božje. Dan bijaše vedar kao riblje oko, sunce peklo kao za oklad, nebo rekao bi od željeza, nigdje ni vlasa oblaka. Pri koncu je procesija. Svijet ulazi u crkvu, nosači polažu sliku nasred crkve, a puk srdačno moli: ‘Sveta Marijo, moli za nas! U čas oblak zastro obzorje, zabljeska nekoliko puta, i eto kiše, tihe kao mane nebeske, i nastavi kiša padati cijeli onaj dan i cijelu noć. Bijaše to pravi, pravcati dar Božji, koji spasi ljetinu. Zapovjednik francuski, svladan od očevidnog Čuda, sutradan bosonog – s njim cijela posada, puk i sila naroda iz okolice – uz najveće slavlje i gruvanje topova, povratiše čudotvornu sliku njezinom Svetištu na Hladima.«
Inače, svetište Gospe na Hladi na današnjem sućuračkom groblju sagrađeno je 1393. godine, a u 18. stoljeću mletački su ga kroničari isticali kao jedno od najglasovitijih marijanskih svetišta u Mletačkoj Republici.
