U društvu se premalo govori o hrvatskim mladima, njihovim teškoćama i perspektivama. Kada bi se na jedno mjesto stavilo samo ono što se posljednjih dana govorilo o mladima, dobila bi se uistinu šarolika slika. Mnogo je toga izrečeno uz Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru, a sljedeći primjeri iz društvenoga okruženja mogu samo nadopuniti sliku.
Mnoge u Hrvatskoj nadahnjuje primjer Jana Bolića iz Rijeke, 27- godišnjaka s progresivnom mišićnom astrofijom, koji je nedavno bio sugovornik u Slobodnoj Dalmaciji. »Pišem jednim prstom jer mi samo on radi, ali tako brzo da ljudi misle da sam stroj. Neke stvari jednostavno ne možemo promijeniti, ali uvijek možemo promijeniti način na koji gledamo te stvari. Da sam ja do sada samo kukao zašto imam ovu bolest, pa to bi bila agonija, a ne život«, rekao je mladić koji, kako stoji u tekstu, sam ne može ništa, ali život u kolicima nije ga spriječio da živi svoje snove i za svoje snove. Dosad je izdao pet knjiga, a sve ih je napisao jednim prstom, sam. Sada se u Rijeci snima dokumentarni film o njemu pod redateljskom palicom Anđela Jurkasa naziva »Životi Jana Bolića«. »Ne mogu izabrati neki drugi život, ali mogu izabrati kako ću živjeti. Hoću li učiniti sve i slijediti svoje snove ili ću biti frustriran i zatvoren u kući, a da ne osjetim život? Učinit ću sve i slijediti svoje snove. U mojem životu ne postoji odustati. Učinit ću sve da živim svoje snove. Danas već neke i živim. Još sanjam i vjerujem da ću ih ostvariti, a pokretač su ljudi koji su mi najvažniji u životu. Mama i nona.«
Sljedeći se primjer tiče mladih koji se sve manje odlučuju za studij matematike i fizike, a nestašica profesora iz tih područja toliko je velika da je najavljeno da će zainteresirani odsad studirati uz 600 eura stipendije mjesečno. Osim što se mladi u posljednjih šest godina sve manje odlučuju za studij nastavničkih smjerova, osobito u STEM području, oni koji studiraju fiziku ili matematiku odmah nakon završetka studija svoju karijeru usmjeravaju u drugom smjeru, ne planiraju ni pokušati raditi u školi. Kada se prijave i zadovolje uvjete stipendiranja, stipendiju će takvi studenti primati za sve akademske godine do stjecanja visokoobrazovne kvalifikacije, pod uvjetom da ispunjavaju sve obveze utvrđene studijskim programom za upis u višu godinu studija. Dok se dočeka da ti studenti završe studij i uđu u obrazovne ustanove u ulozi profesora, nastavnika i učitelja, problem nedostatnoga broja nastavnika matematike i fizike u školama pokušat će se riješiti najavljenim kratkoročnim metodama – angažiranjem profesora koji su u mirovini, a predavali su deficitarne predmete, i to tako da budu angažirani kao zamjene ili na određeno vrijeme. Mjerodavni ministar prvoga je dana nove školske godine svim učenicima, a osobito učenicima prvih razreda osnovnih škola, kojih je ove godine nešto više od 36 tisuća, zaželio dobrodošlicu i uspjeh u novoj školskoj godini. Upozorio je, međutim, da je zbog pada nataliteta moguće stvaranje tehnoloških viškova u cijelom sustavu, napisala je Ivana Kovačević za Večernji list.
O manjku učenika (4000 učenika manje nego lani) svjedoči i sljedeći primjer: tri područne škole zatvorene su u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a samo u toj županiji u novu školsku godinu upisano je 400 učenika manje. Gorčinu zbog toga donekle je mogla ublažiti radost što je napokon otvorena novoobnovljena Osnovna škola Nikole Andrića u Vukovaru koja je dosad bila jedina neobnovljena osnovna škola. Obnova je trajala četiri godine. Iz Vukovara je upozoreno da na području Hrvatske postoji više škola koje nemaju ispunjene određene uvjete i rade u dvije smjene, a to bi trebalo trajati do 2027. godine. Tada bi se mogli steći uvjeti za jednosmjenski rad u osnovnim školama. Sve dotad trajat će svojevrsna agonija za mnoge obitelji koje nemaju riješeno čuvanje djece za vrijeme dok roditelji rade.
Na hrvatskom Jadranu pak stiže za mlade novo ohrabrenje. Županijski projekt »To je tvoj dom« predstavio je nedavno župan splitsko-dalmatinski kada se oživljavajući Dalmatinsku zagoru usrećilo 47 mladih obitelji. Njih je zahvatila donacija od 20 milijuna kuna (110 tisuća kuna po osobi), o čemu je pisala Lenka Gospodnetić za Slobodnu Dalmaciju. Na predstavljanju projekta čak je rečeno da je svaka kuna iz toga projekta blagoslovljena jer se u Zagori osigurava mladim ljudima sufinanciranje izgradnje, adaptacije, uređenja i pripreme dokumentacije njihova budućega doma. Poticaja će biti još, a u program su pozvani uključiti se stanovnici (ili oni koji to žele tek postati) demografski najugroženijih malih mjesta u Zagori, onih u kojima se dogodi da generacija prvašića – jednostavno preskoči, ili tamo gdje se školarci broje na prste jedne ruke. U tekstu je naveden primjer Jure sa suprugom Mirjanom koji se u rodni Otok kod Sinja vratio nakon dvije godine života u Zagrebu. Srce ga je vuklo doma i nije proturječio, rekao je. Unatoč stabilnim financijskim prilikama ta mlada obitelj s dvoje djece i još jednim na putu iskoristila je legitimnu opciju i zatražila sredstva koja će im pomoći da se stambeno osamostale, to jest da ne žive više u zajednici s roditeljima. Pravo na potporu ostvarila je i obitelj Vuković Perkov, a na potpisivanje ugovora kao predstavnica četveročlane obitelji došla je 28-godišnja »dvostruka« mlada mama Mia, inače – Splićanka. »Odlučili smo graditi kuću u Dicmu, iako smo suprug i ja podrijetlom iz Sinja, odnosno Primoštena; ali neka nas na ‘neutralnom teritoriju’«, poručila je.
