Rečenica »Cuius regio, illius religio« nevjerojatnom je vitalnošću izronila iz povijesnoga muka. Prema tom su feudalnom pravilu nakon Augsburškoga mira 1555. njemački podanici morali prihvatiti vjeru zemaljskoga gospodara ili – odseliti se. Naime, nakon što je vlasnik Twittera Elon Musk pogledao dokumentarac Matta Walsha »Što je žena?« i »tweetao« opasku da bi »svi roditelji trebali to pogledati«, objasnio je svijetu da je uklanjanje filma s Tweettera kao »mrzilačkoga« (hateful) i »rodno iskrivljujućega« (misgendering) bila pogrješka. Elon Musk, prema Bloombergovu indeksu najbogatiji poslovni čovjek svijeta i otac desetero djece, u listopadu 2022. kupio je društvenu mrežu Twitter. Nakon Muskova istupa u nekoliko dana film je dosegnuo 177 milijuna pregleda i, ocjenama gledatelja, zauzeo prvo mjesto na filmskoj platformi »Rotten Tomatoes«. Autor Walsh u filmu je objektivno osvijetlio (trans)rodnu ideologiju i jasno pokazao zašto je lažna i štetna, pogotovo za djecu i mlade. Razvoj događaja nakon Muskova poteza prokomentirao je kao »veliku pobjedu«, no slučaj postavlja pitanje smije li istina o tome što je žena – ili o bilo čemu drugom važnom – biti tek igračkom vlasnika društvenih mreža i streaming-platforma.
Nakon što je književnica J. K. Rowling 2019. doživjela žestoke napade napisavši na Twitteru da se »osobe koje imaju mjesečnicu« nazivaju ženama, i nakon što se takav termin čuo u zagrebačkoj skupštini, 1. lipnja 2022. objavljen je dokumentarac američkoga političkoga komentatora Matta Walsha »Što je žena?«. Film počinje dječjim rođendanom i autorovim razmišljanjem: »Naša nam kultura govori da razlike između djevojčica i dječaka nisu važne, da ako se poistovjećuješ s nečim, jesi to nešto. Kako pomoći djeci da izvuku neki smisao iz svega toga kada su neprestano bombardirana suprotnim porukama o rodu i identitetu?« Walsh se zatim obratio osobama različita profila. Terapeutkinja »rodne afirmacije« iz Nashvillea nije znala odgovoriti na pitanje što je žena. Rekla je da »neke žene imaju penise, neki muškarci vagine« te da »je rod mnogo više od genitalija«. Ne može odgovoriti što je žena, pojasnila je, jer ona sama nije žena. Ni skupina žena na newyorškoj ulici nije znala odgovoriti na pitanje. Tek je jedna starija žena rekla da je »žena netko tko voli biti zgodan i smatrati sebe profinjenim«. Feminizirani je muškarac odgovorio da je »definirati ženstvenost projekt nekoga tko se identificira kao žena«, a na Walshevo pitanje: »Dobro, a kad se to identificira, što je to?« nije znao odgovor. U San Franciscu autor je razgovarao s Marci L. Bowers, liječnicom i stručnjakinjom za promjene spola koja se bavi »rodno potvrđujućom« vaginoplastikom, prevodeći osobe »iz muškoga u žensko, ne samo kako bi njihova anatomija izgledala kao ženska, nego i kako bi tako funkcionirala«. Ženu je definirala kao »kombinaciju fizičkoga atributa i onoga što pokazuješ svijetu, rodnih poruka koje šalješ« te je rekla da »postoje detranzistenti, ljudi koji istinski osjećaju da su na svom putovanju pogriješili« te da je to »na sreću rijedak fenomen«. Na Walshevo pitanje kako bi nazvala osobu koja želi odstraniti neki dio tijela poput ruke ili noge odgovorila je da bi to bio psihijatrijski poremećaj.
Neki su sugovornici ipak bili sigurni da genitalije određuju identitet žene odnosno muškarca: osim pripadnika plemena Masaji, Scotta Newgenta, psihijatrice M. Grossman i psihologa J. Petersona, to je bio i Don Sucher, stariji trgovac u trgovini »Star Wars« u Aberdeenu.
»Kako znate da on nije žena?«, pitao ga je Walsh o lokalnom političaru. »Zdravim razumom«, odgovorio je Sucher. Michelle Forcier, pedijatrica s Rhode Islanda koja prepisuje spolne hormone, rekla je da nije ispravno »samo na temelju penisa reći obitelji pri rođenju da se dijete 100 posto identificira kao muško, bez obzira na to što mu se kasnije događalo u životu«. Rodni identitet nalik je na putovanje, pojasnila je. Najzanimljivije odgovore dali su mladi ljudi na ulicama Hollywooda. Na pitanje bi li priznala da je Walsh žena, jedna je djevojka odgovorila: »To nije moja stvar. Ako ti tako misliš, to je istina za tebe.« Jedan je mladić odgovorio: »Nije me briga. Ako te to čini sretnim, priznao bih da si žena.« Ni dr. Patrick Grzanka, stručnjak za rodne studije sa Sveučilišta u Tennesseeju, nije znao reći što je žena, ali je objasnio da su »spol i rod i različiti i nisu, oni su različiti konstrukti, ali su duboko isprepleteni«. »Ako ti netko kaže tko je, trebao bi mu vjerovati.« Smatrao je da je Walshevo inzistiranje na pitanju što je žena transfobno, a Walsh je odgovorio da ga zanima istina.
Rodnu ideologiju u američku su znanost iz jezika uveli neetični istraživači Alfred Kinsey, John Money i Harry Benjamin (koji su se pritom koristili pedofilskim sadržajima). Standardna rječnička definicija žene – »odrasla ženska ljudska jedinka« – nekima je postala nedovoljnom jer ne uključuje muškarce koji se identificiraju kao žene. Tri su definicije žene trenutačno u optjecaju. Prva glasi: »Žena je svatko tko se identificira kao žena.« To je kružna definicija koja je logički nevaljana. Drugu je definiciju nedavno ponudio Cambridgeov rječnik: »odrasla osoba koja živi kao ženska i tako se identificira, iako je moguće bila drukčije nazvana nakon rođenja«. Ta je definicija apsurdna jer se pridjev ženski (eng. female) odnosi na biologiju; jedino ženski organizam proizvodi jajne stanice pa je apsurdno da se i organizam koji ih ne proizvodi smatra ženskim. Kaže li se da je žena osoba sa spolnim kromosomskim parom XX u tjelesnim stanicama, pobornici transnarativa mogli bi prigovoriti da postoje »nebinarne« osobe – primjerice, muškarci s XXY kromosomima ili žene s jednim X kromosomom, no radi se o vrlo rijetkim anomalijama, varijacijama muškoga ili ženskoga spola, pri čemu je tijelo uvijek primarno organizirano tako da može proizvoditi ili jajašca ili spermije. Ideja koja leži u srži transrodne ideologije filozofska je, a ne biologijska: osobni doživljaj sebe može i treba postati objektivnom stvarnošću i političkom normom. Prihvati li se to, broj postojećih rodova teorijski raste unedogled, pa tako već postoji više od sedamdeset rodova, među kojima su »vučji«, »drvenasti«, »mjesečev« itd. A kad bi Simone de Beauvoir, filozofkinja i začetnica rodne teorije, mogla vidjeti da današnji feminizam ostaje bez pojma žene, to bi ju vjerojatno zabrinulo.
Matt Walsh o rodnoj je ideologiji snimio dokumentarac i napisao uspješnu slikovnicu »Mama, ja sam morž«, koja je nedavno prevedena i na hrvatski jezik. Prije njega u Europi je sličan posao obavio norveški komičar i sociolog Herald Eia koji je 2010. prikazao svoj dokumentarac u nastavcima »Pranje mozga«. U Hrvatskoj je u više članaka i medijskih istupa, a 3. ožujka i govorom u Hrvatskom saboru, psihijatar Herman Vukušić upozorio struku i javnost na činjenicu da sve više zemalja zabranjuje hormonske blokatore i operacije »promjene spola« za maloljetne osobe jer takvi zahvati nepovratno uzrokuju neplodnost, anorgazmiju, gubitak gustoće kostiju, probleme s rastom i vidom, a postoje i veće studije koje pokazuju da »tranzicija« u velikoga broja osoba s rodnom disforijom nije riješila problem depresije i suicidalnosti. Upozorio je i da je u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, broj djece i mladih s poremećajem spolnoga identiteta u posljednjih desetak godina silno porastao u odnosu na prethodnih 90 godina koliko medicina prati taj fenomen, a u kritičkom i stručno utemeljenu govoru pridružili su mu se i kolege dr. Nataša Jokić Begić i Goran Arbanas, koji je izjavio da je zatražio povlačenje s liste stručnjaka Ministarstva zdravstva zaduženih za »promjenu spola« zbog pritisaka aktivističkih udruga.
Neobična sudbina filma »Što je žena?« izaziva pitanja. Indikativno je da se od jednoga muškarca na 15 000 i jedne žene na 25 000 osoba posljednjih desetak godina broj rodno zbunjenih osoba višestruko povećao, a promijenila se i struktura populacije: među njima je najviše mladih djevojaka. Zabrinjavajuće je da se svako pitanje ili neslaganje s narativom proglašava mržnjom prema osobama koje žele promijeniti spol. Upitna je uloga psihoterapeuta kao »potvrđivača« subjektivne želje pacijenta, kao i prisutnost »trans« paradigme u sadržajima za djecu. Premda su neki pobornici ideje što dostupnije hormonsko-kirurške modifikacije identiteta dobrih namjera, opravdano je postaviti pitanje što je konačan cilj trans-vala. Naposljetku, činjenica da jedan »tweet« Elona Muska pretvara film iz zabranjenoga voća u preporuku postavlja pitanje tko ima ključeve istine.
