Nedavno je objavljena vijest o dvotjednom duhovno-molitvenom susretu bogoslova Reda braće Blažene Djevice Marije od Karmela, u puku poznatih kao karmelićani, kratice OCD, koje je organizirala generalna komisija reda za formaciju u suradnji s provincijalima i odgojiteljima nizozemske i njemačke provincije. Susret, u kojem je sudjelovalo po nekoliko karmelskih bogoslova iz 24 zemlje, započeo je u nizozemskom Nijmegenu, a završen je posjetom zloglasnomu koncentracijskomu logoru Dachauu u Njemačkoj. Naime, središnja tema o kojoj su promišljali mladi karmelićani bila je misao bl. Titusa Brandsme, nizozemskoga karmelićanina, profesora, novinara, prevoditelja i mučenika: »Kontemplacija, dinamični element koji sve ujedinjuje«, po kojem je g. 1968. utemeljen institut za duhovnost i misticizam u Nijmegenu, a koji je ubijen u njemačkom logoru Dachauu. Sudionike su posjetili general reda o. Fernando Millan Romeral te nizozemski provincijal o. Jan Brouns i njemački o. Peter Schröder. Osim spomenutih bogoslovi su posjetili i nekoliko drugih mjesta, koja su bila povezana sa životom njihova subrata mučenika: Megen, Boxmeer, Oss i njemački koncentracijski logor Amersfoort u Nizozemskoj te grad Mainz u Njemačkoj.
Anno Sjoerd Brandsma, kasnijega redovničkoga imena Titus, koje je uzeo iz zahvalnosti prema otcu, rođen je 23. veljače 1881. u Oegekloosteru u većinski kalvinskoj nizozemskoj pokrajini Friesland. Njegovi roditelji, otac Titus Brandsma i majka Tjitsje Postma, živjeli su s obitelji na malenoj farmi odgajajući djecu u dubokoj pobožnosti, tako da su im sva djeca, osim jedne kćeri, odabrala duhovni stalež. Nakon osnovne škole završio je dječačko sjemenište u franjevačkom samostanu u Megenu te je stupio u karmelski novicijat u samostanu u Boxmeeru. Nakon studija zaređen je za svećenika 1905. i otišao na studij u Rim, gdje je postigao doktorat iz filozofije. Nakon povratka u Nizozemsku 1909. predavao je u nekoliko škola, preveo djela sv. Terezije Avilske na nizozemski, bio jedan od utemeljitelja Katoličkoga sveučilišta u Nijmegenu g. 1923., koje je 2004. promijenilo ime u Sveučilište Radboud, u kojem je bio »rector magnificus«, i crkveni savjetnik katoličkih novinara do 1935. Nakon njemačke okupacije Nizozemske u svibnju 1940. otvoreno se usprotivio ideologiji Trećega Reicha te je bio uhićen i zatočen u Scheveningenu, Amersfoortu i Clevesu. Na kraju je 19. lipnja 1942. bio prebačen u Dachau i ubijen 26. srpnja iste godine injekcijom u sklopu SS medicinskih pokusa na ljudima. Blaženim ga je proglasio sveti papa Ivan Pavao II. 3. studenoga 1985. godine.
