Proljeće je prilika za pojačavanje fizičkih aktivnosti koje se najčešće tijekom hladnih mjeseci uspore. No iako dolazak toplijih i sunčanih dana potiče na izlazak u prirodu i kretanje, statistički podatci pokazuju da se u Hrvatskoj tjelesna aktivnost u građana ne prakticira u zadovoljavajućem opsegu. Podatci istraživanja u području tjelesne aktivnosti pokazuju da se 84 posto odraslih i 81 posto adolescenata u Hrvatskoj ne drži preporučenih smjernica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o aktivnoj tjelesnoj aktivnosti tijekom dana. U izvješću o tjelesnoj aktivnosti djece adolescenata u Hrvatskoj koje je 2022. objavljeno u sklopu inicijative Global Matrix 4.0, koju provodi Active Healthy Kids Global Alliance, navedeno je da je zastupljenost djece i adolescenata koji provode najmanje 60 minuta dnevno u tjelesnoj aktivnosti umjerenoga do visokoga intenziteta u rasponu od 13,0 posto (među djevojčicama u dobi od 15 godina) do 30,9 posto (među dječacima u dobi od 11 godina). Taj podatak zabrinjava jer je adolescencija razdoblje dominantnoga rasta i razvoja, kao i usvajanja navika u odrasloj dobi, a nedovoljna tjelesna aktivnosti činitelj je rizika za mnoge kronične nezarazne bolesti. To upućuje na potrebu aktualizacije tjelesne pismenosti među populacijom kao nužne u postizanju motivacije i svjesnosti u brizi za zdravlje.
Tjelesna pismenost opisana je kao svjesnost pojedinca o nužnoj potrebi tjelesne aktivnosti u održavanja zdravlja i odgovornosti za zdravlje. Smatra se da je »tjelesno pismen pojedinac onaj koji ima motivaciju, samopouzdanje, znanje, vještine i kondiciju potrebnu za uživanje i predanost tjelesnoj aktivnosti i ponašanjima povezanim s optimalnim tjelesnim i mentalnim zdravljem« (Francis i sur., 2016). Tjelesna pismenost dio je područja zdravstvene pismenosti koja se opisuje kao područje postizanja razine znanja, osobnih vještina i samopouzdanja kako bi se poduzele mjere poboljšanja osobnoga zdravlja i zdravlja u zajednici promjenom osobnoga načina života i životnih uvjeta. Kao i svaka »pismenost«, i tjelesna pismenost razvija se u djetinjstvu, no bilo koje doba života uvijek je prilika za promjene i »opismenjavanje« na svim područjima aktivnosti svakodnevnoga života. Stoga nikad nije kasno učiniti prvi korak. No tjelesna pismenost ne uključuje samo znanja povezana s dobrobitima tjelesne aktivnosti. Ona uključuje sve odrednice bavljenja fizičkom aktivnošću koje uključuju i sigurnost i pravilan pristup tjelesnoj aktivnosti.
S jedne je strane problem nedostatak aktivnosti, a s druge pretjerivanje u tjelesnoj aktivnosti koje može ugroziti zdravlje. Svaka se osoba može baviti tjelesnom aktivnošću, ali prilagođenom stanju organizma. Osobe koje imaju određene zdravstvene probleme mogu se baviti tjelesnom aktivnošću, no trebaju se savjetovati s liječnikom o vrsti i intenzitetu tjelesne aktivnosti. Velik problem u pretjerivanju s tjelesnom aktivnošću jest pretreniranost. Pretjerivanje s vježbanjem uzrokuje stres za organizam koji se može reflektirati na psihofizičko funkcioniranje organizma. Nakon pretjerivanja s aerobnim sportovima kao što su vožnja bicikla, planinarenje, trčanje, plivanje i sl. javlja se parasimpatički oblik pretreniranosti koji djeluje na smanjenje simpatičke aktivnosti organizma i uzrokuje usporenost, pad energije, probleme sa spavanjem, depresiju, bezvoljnost i slično. Prevelika opterećenja u anaerobnim športovima u teretani, atletici ili težak fizički rad povećava simpatičku aktivnost i može dovesti do povećane frekvencije rada srca u mirovanju, smanjenja apetita i razdražljivosti. Osim toga, postoji i patološka zaokupljenost vježbanjem koja se naziva kompulzivno vježbanje u kojem je osoba opterećena vježbanjem, ne uživa u njemu i doživljava ga kao obvezu te ima osjećaj grižnje savjesti ako ne odradi trening, što se snažno odražava na mentalno zdravlje….
