Danas na izdisaju, nakon Drugoga svjetskoga rata europsko je demokršćanstvo upravo cvalo, predvođeno s nekoliko izrazito snažnih lidera, među kojima je Talijan Alcide de Gasperi. Uz Francuze Roberta Schumana i Jeana Monneta te njemačkoga kancelara Konrada Adenauera on je suosnivač današnje Europske unije.
Rođen je 3. travnja 1881. u Pieve Tesinu. Godine 1900. upisao je Fakultet književnosti i filozofije u Beču, gdje je sudjelovao u kršćanskom studentskom pokretu. Diplomirao je filologiju 1905., od kada je uređivao časopis »La Voce Cattolica« (Katolički glas), koji je 1906. zamijenio časopis »Il Trentino«. Od 1911. do 1917. bio je zastupnik Narodnoga političkoga saveza Tirola u austrijskom Carevinskom vijeću. Tijekom Prvoga svjetskoga rata živio je u Beču. Godine 1919. bio je jedan od osnivača Talijanske narodne stranke (PPI), a od 1921. do 1924. zastupnik u talijanskom parlamentu. Fašistička vlast uhitila ga je 1927. i osudila na četiri godine robije. Zdravlje mu se pogoršalo pa je pušten u srpnju 1928. Nezaposlen, neko je vrijeme životario, sve dok nije dobio posao katalogičara u Vatikanskoj knjižnici. Tijekom rata osnovao je prvu, tada ilegalnu, kršćansko-demokratsku stranku Kršćansku demokraciju, a 1944. izabran je za njezina tajnika. Nakon oslobođenja Rima bio je ministar bez portfelja, a zatim ministar vanjskih poslova. Od 1945. do 1953. bio je predsjednik osam vlada na čelu s Kršćanskom demokracijom. Tijekom njegova mandata Italija je proglašena Republikom, ostvareno je članstvo u NATO-u 1949., a iste godine Italija je postala članica Europske zajednice za ugljen i čelik, preteče Europske unije.
Iako je do 1952. osigurao veliku potporu unutar stranke i u vladi, Kršćanska demokracija na izborima 1953. nije uspjela osvojiti većinu pa je De Gasperi dao ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke. Umro je u Borgu Valsugani u Trentinu. Pokopan je u bazilici San Lorenco izvan Zidina u Rimu. Proces njegove beatifikacije pokrenut je 1993. Budu li on i Schuman, za kojega je također pokrenut proces, proglašeni blaženima, bit će to priznanje herojskih krjeposti ne samo njima, nego i viziji ujedinjene Europe na jedinim trajnim – kršćanskim temeljima. (L)
