Bog je odlučio čovjeka provesti kroz avanturu života dajući ga u ruke drugomu čovjeku. Dajući ga jednomu već očovječenomu ljudskomu biću kojega se od milja naziva roditeljem. Roditeljeva je zadaća to povjereno mu biće izvesti na kvalitetan put, ali ne kao nepristrani promatrač, nego kao aktivni sudionik na stazama njegova života. Čovjek bi trebao zahvaliti na takvoj Božjoj viziji za ljude, zahvaliti na empatiji, brizi, požrtvovnosti, na svim tim stanjima ljudskoga duha koja su uvjet da ljudsko biće postane kvalitetan čovjek.
Teško je predočiti si što je sve prolazilo kroz glavu sv. Josipu i Blaženoj Djevici Mariji u trenutcima iščekivanja rođenja onoga kojega im je anđeo navijestio kao Spasitelja čovječanstva. Kako li će to biti? Što se od njih očekuje? Kako bi se trebali ponašati? Iskušenja i pomisao na bijeg od odgovornosti možda su bile opcije o kojima je Josip ozbiljno razmišljao čak i nakon što mu se anđeo objavio i uputio ga u svu istinu o čedu u Marijinoj utrobi. No nije pobjegao. Bog je računao na njegovu vjernost vlastitoj ljudskosti, na vjernost vrjednotama ka kojima je bio usmjeren čitavoga života.
Bog mora da je imao na umu kako Josipa pridobiti za tako važnu stvar kao što je uloga zaštitnika Božjega Sina, uloga odgojitelja Božjega Sina. Jamačno je to učinio stavljajući na Josipov put bližnje zahvaljujući kojima je naučio gledati dalje od onoga svakodnevnoga, uočavati vječnost u prolaznosti. Osigurao mu je pretke koji su ga znali oblikovati u dobroga sina, mladića, čovjeka. Tako mu je kvalitetno otčinstvo bilo logična posljedica svega onoga što mu je dotada bilo uliveno konkretnim životnim iskustvom. Konstantnim odlučivanjem za dobrotu.
Isus je Sin Božji, no i sin Josipa i Marije, sin dvoje ljudi koji su kao roditelji bdjeli nad svakim njegovim korakom i svojim odnosom prema njemu utjecali na njegovo poimanje svih stvari. U njegovu bogočovještvu oni su mu oblikovali čovještvo, što je imalo odjeka u svakom njegovu djelu i riječi. Kada dođe Božić, svi će se okrenuti k malenomu djetetu u štalici. I treba da je tako! No neka koji pogled padne i na one čija je blizina bila ključna za ono što je taj dječačić kasnije učinio. Predao sebe. Do kraja.
