Približavanje izbora za Europski parlament, nedavno usvajanje rezolucije da se pravo na pobačaj uvrsti u »Povelju Europske unije o temeljnim pravima«, sa zahtjevom državama članicama da potpuno depenaliziraju pobačaj, a donekle i 20. obljetnica velikoga proširenja Europske unije na zemlje bivšega komunističkoga bloka povod su da se pozornost posveti pitanju koje je, kao i mnoga druga pitanja o kojima se raspravlja i odlučuje u Bruxellesu, u Hrvatskoj prošlo razmjerno nezapaženo. Riječ je o procesu izmjene temeljnih ustrojbenih dokumenata Unije, Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Promjene koje su predložene, pod izlikom učinkovitijega i bržega odlučivanja koje bi EU-u omogućile da bude relevantna svjetska sila, idu u smjeru stvaranja »unitarističke birokratske države«, najkraće bi se opisala kritika koju je nedavno iznio poljski Institut za pravnu kulturu »Ordo Iuris«, nevladina organizacija koja okuplja stručnjake iz pravne teorije i prakse, dajući si za cilj promicanje i borbu za ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, stavljajući naglasak na zaštitu života i obitelji, na temeljima naravnoga prava. Glas Koncila je stupio u kontakt sa suosnivačem i predsjednikom Upravnoga odbora Instituta »Ordo Iuris« Jerzyjem Kwasniewskim.
Jerzy Kwasniewski: »Sada je najvažnije buditi svijest građana europskih zemalja o procesu koji je u tijeku kako bi bili u stanju izraziti svoju volju. Ja sam snažno uvjeren da će narodi Europe, ako ih se to na pravi način pita, biti za očuvanje svojih nacionalnih identiteta i suvereniteta«Lažno demokratsko uporište
Sugovornik je podsjetio kako se razvijala ideja o potrebi za promjenama ugovora o Europskoj uniji. »Ideja o izmjenama ugovora izravno vuče korijene iz Konferencije o budućnosti Europe koja se održavala 2021. i 2022. godine. Pokrenuli su je Europska komisija i Europski parlament, a ključnu ulogu u koordinaciji imao je belgijski zastupnik Guy Verhofstadt. Zagovornici revizije ugovora prikazuju konferenciju kao najmasovniji proces konzultacija u povijesti Europe; štoviše skloni su reći da su na njoj sudjelovali svi Europljani. Završni izvještaj s konferencije bio je podloga za 267 amandmana na Ugovor o EU-u«, rekao je Kwasniewski. I izrazio svoje neslaganje: »Jasno je da nisu svi Europljani bili uključeni u taj proces. Štoviše, riskirao bih rekavši da 99 posto Europljana uopće nije bilo svjesno da se održava Konferencija o budućnosti Europe. No radikalnim političkim aktivistima kao što je Verhofstadt ta je konferencija poslužila kao, rekao bih, lažno demokratsko uporište za amandmane.«
Manifestirani ideološki korijeni
Proces se međutim nastavio. »Odbor za ustavna pitanja priredio je 2023. godine amandmane, pri čemu su neki njegovi članovi prekinuli rad na amandmanima jer za njihove primjedbe nije bilo sluha. Amandmani su dakle odraz radikalnoga ljevičarskoga pristupa većine članova odbora. Odgovarajući izvještaj s predloženim amandmanima prihvatio je u studenom prošle godine Europski parlament. Tako se sada prvi put nakon donošenja Lisabonskoga ugovora nalazimo usred procesa revizije ugovora«, rekao je sugovornik.
Što predstoji? »Europska komisija i Europsko vijeće sazivaju konvenciju. Ne znamo kada će se to dogoditi. Nakon konvencije, ako amandmani budu prihvaćeni – a očekujemo da će biti prihvaćeni jer su prihvaćani do sada – ući će u proces ratifikacije svake pojedine države članice.«
Nekoliko riječi u preambuli, prema predloženim izmjenama, govori o njihovim »ideološkim korijenima«. Kaže se naime da se pri donošenju prijedloga »uzima u obzir Ventotenski manifest«. Autor je toga manifesta talijanski političar Altiero Spinelli, pri čemu Kwasniewski spornim smatra zazivanje upravo toga dokumenta koji je Spinelli napisao kao zatvorenik Mussolinijeva režima 1941. godine. Dokument odiše »boljševičkim trockističkim duhom«: da bi se porazio fašizam, treba »ukinuti nacionalne države i granice, ograničiti privatno vlasništvo i utjecaj religije, ukinuti demokraciju i uvesti diktaturu«, tumači Kwasniewski. »Šokantno je ne samo što je Europski parlament prihvatio navedenu formulaciju, nego i to što navođenje dokumenta koji iznosi takve teze uopće nije problematizirao. Spinelli je kasnije bez sumnje bio zaslužan za europski projekt, no navođenje upravo toga dokumenta krajnje je sporno«, rekao je Kwasniewski.
Gubitak ključnih područja suvereniteta
Kao razlog zašto amandmane treba odbaciti sugovornik navodi gubitak velikoga dijela suvereniteta država članica. »Gledano u cjelini, predloženi amandmani idu prema tomu da države članice zamijeni unitaristička europska država. Po mojem uvjerenju neprimjereno je govoriti čak o procesu federalizacije jer sastavnice federacije imaju u najmanju ruku velik prostor autonomije. Ovaj proces vodi u centralističku unitarističku birokratsku državu koja dokida čak i prirodnu razinu autonomije nacija«, kaže Kwasniewski. Navodi tri glavna obilježja suvereniteta: vanjski odnosi, sigurnost i zaštita granica. Amandmani idu za tim da se ta bitna obilježja suvereniteta »prenesu na Bruxelles«. To bi, primjerice, moglo dovesti do toga da države članice izgube sposobnost ulaska u bilo kakve međunarodne aranžmane, bilateralne ili multilateralne, bez prethodne suglasnosti Bruxellesa. Ili do toga da se o tome gdje će se utrošiti sredstva za obranu odlučuje u sjedištu Unije.
Rezolucija o pobačaju pokazala smjer
Sugovornik kao primjer navodi i sljedeće: »Poljska, primjerice, nastoji spriječiti ulazak migrantskoga vala iz Bjelorusije jer smatra da je on sredstvo namjerne destabilizacije zemlje. S druge je strane prihvatila milijune izbjeglica iz Ukrajine.
Sada je oblikovanje te politike dio našega suvereniteta, bez obzira tko bio na vlasti. No predložene izmjene ugovora o Europskoj uniji otvorile bi vrata gubitku toga dijela suvereniteta.«
Nedavna rezolucija Europskoga parlamenta o pobačaju otvorila je pitanje nametanja ideoloških obrazaca državama članicama iz europskih centara moći. »Rezolucija nije obvezujuća za države članice, ali jest izraz političke volje i pokazatelj smjera u kojem se kreće EU, čije središnje institucije nastoje već i u sadašnjim okvirima proširiti svoju nadležnost na područja koja su pod nadležnošću država članica. No u slučaju da amandmani budu usvojeni, u Bruxellesu bi se odlučivalo o čitavom nizu svjetonazorskih pitanja kao što su zamjensko majčinstvo, definicija braka, ali i odgoj i obrazovanje od vrtića do sveučilišta. Tako ne bi bilo čudno da za koju godinu svi učenici i studenti uče prema jedinstvenom zajedničkom europskom kurikulu«, rekao je Kwasniewski. I nastavio: »Svaka europska zemlja ima svoju kulturu, koja je plod povijesnih okolnosti i razvoja. No zašto bi, primjerice, političari iz ekstremno sekularizirane Francuske odlučivali o svjetonazorskim pitanjima u Poljskoj, Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji?«
Već prokušana alternativa
U zaključku razgovora Kwasniewski je iznio neka svoja čvrsta uvjerenja. Svjestan da će u procesu ratifikacije amandmana nužno doći do javne rasprave, u nekim članicama i do referenduma, siguran je da će zagovornici stvaranja unitarističke Europe učiniti sve kako bi svoju ponudu prikazali kao jedino moguće rješenje, put bez alternative. No takvo viđenje ne odgovara stvarnosti. Europska je unija nastala i desetljećima funkcionirala ne prema Spinellijevu modelu, nego prema modelu Roberta Schumana, modelu koji promiče integraciju, ali ne nametanjem unifikacije, nego izgradnjom sustavne suradnje između država koje čuvaju svoj nacionalni, kulturni, vjerski i svaki drugi identitet. Zagovornici unifikacije učinit će također sve da zamagle stvarnu narav i stvarni domet promjena koje nude. Kwasniewski stoga zaključuje: »Sada je najvažnije buditi svijest građana europskih zemalja o procesu koji je u tijeku kako bi bili u stanju izraziti svoju volju. Ja sam snažno uvjeren da će narodi Europe, ako ih se to na pravi način pita, biti za očuvanje svojih nacionalnih identiteta i suvereniteta.«
Ruska agresija na Ukrajinu pokazala da EU može funkcionirati
