Izložba »Svitlo hrvatskoga križa« hrvatskoga branitelja i umjetnika Zlatka Franića otvorena je u petak 15. studenoga u Klasičnoj gimnaziji »Ivan Pavao II.« u Zadru. Izložba je jedinstven primjer tzv. »topovske umjetnosti«, a predstavlja 33 simbolične svjetlosne instalacije koje je Franić izradio od čahura haubica i topovskih granata iz Domovinskoga rata. Na čahurama je izrezbario vjerske motive i svaka šalje duhovnu i domovinsku poruku.
Na otvorenju je sudjelovao i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je upalio svjetlo instalacije »U spomen 1991. – 1995.«. Taj je svijećnjak inače postavljen u crkvi sv. Frane na Podpragu na Velebitu posvećen svim poginulima na Velebitu u Domovinskom ratu. Sastoji se od dva križa koja se dodiruju. Kad se gleda jedan križ, u sjeni se dobije slovo H, a kad se gleda slovo H, u sjeni svjetla vidi se križ s pleterom.
Mesingane čahure različitih veličina preostali su dio nekadašnjega topovskoga oružja, a Franić je u svaku čahuru stavio crvenu ili bijelu žarulju te ta djela zrače toplinom, šire svjetlost i šalju poruku mira. »Umjetnik Franić svoje stvaranje jednostavno objašnjava rečenicom iz Knjige proroka Izaije koji je nekoliko stoljeća prije mironosca Isusa koji je obećan da će doći i donijeti mir objavio tu poruku: ‘Hajdemo u Dom Gospodnji, jer dolazi vrijeme kada će se mačevi pretvoriti u plugove.’ Znači, Spasitelj je blizu i dolazi vrijeme mira. Tim djelima autor je htio dati mironosno značenje, želi da budućnost gradimo plugovima, obrađujući zemlju i slaveći Boga. Izložba ima to značenje. Neka paljenje svijeće bude znak da nas čeka bolja budućnost, rad i obnova naše zemlje«, poručio je nadbiskup Puljić.
»Ljudi se začude kad vide ta djela, da se na materijalu koji je bio ubojit može napraviti nešto lijepo. Uvijek se vodim mišlju: prekujmo mačeve u plugove i od tame napravimo svjetlo. Svaki rat je tama, a mir je svjetlo«, rekao je Franić. »Kad to radim, misli mi odu na suborce, na poginule i djecu koja su tada bila mala, a sad su odrasli ljudi. Tim radom na human način želim otrgnuti Domovinski rat od zaborava. Da se ne zaboravi zlo koje smo proživjeli i da se ne zaboravi veličanstvena pobjeda koju su hrvatski branitelji donijeli svojoj domovini«, poručio je Franić, pojašnjavajući pojedina djela: »Krunicu smo nosili oko vrata, na ramenu, u srcu. Golubicom mira poručujem da smo svi težili kad će nam doći mir. Krist na žalu znači – Krist je tražio ljude za velika djela, a ja mislim da su hrvatski branitelji bili baš ti, ljudi za velika djela. Ornament na skulpturi Sv. Nediljica nalazi se na činovima Hrvatske vojske i na odorama naših vojnika. Mač pokazuje srce u junaka, u sredini mača je srce. Hrvatskom Golgotom, prikazom triju križa na hrvatskom grbu, želim reći da su Hrvate uvijek razapinjali na nekakve golgote. Na čahuri Škabrnja je 86 križića koji oblikuju veliki križ, unutar kojega je hrvatski grb, a križevi simboliziraju 86 škabrnjskih žrtava stradalih u Domovinskom ratu. Na dvanaest redarstvenika podsjećam znakom križa s hrvatskim grbom i dvanaest zrna žita koja su znak ravnice u Slavoniji. Štit sv. Krševana pokazuje motiv sv. Krševana konjanika koji je bio i zaštitni znak 112. brigade. Alfa i Omega simbolizira Krista koji je Alfa i Omega, početak i kraj.« Dominantan motiv na čahurama je križ. Ta djela poticaj su na življenje duhovnosti.
Kao branitelj bio je u topništvu, a u poraću taj otpad od oružja iz vremena obrane preobrazio je u novu namjenu i on sada širi svjetlo. Svaka čahura – svjetlo ima naziv i duhovnu poruku koju šalje s obzirom na izrezbareni vjerski i domovinski simbol. Uz nju je povezana obrambena epizoda s obzirom na mjesto u ratu gdje je bila. Franić poznaje situacije koje se kriju iza svake čahure.
»Te čahure ostajale su kod naših branitelja. Ističem da nikad nismo gađali civilne ciljeve, nego samo vojne. Ono što su neki pokušavali prekomjerno granatiranje staviti na teret generalu Anti Gotovini, to su laži. Mi nismo nikad imali za prekomjerno granatiranje«, istaknuo je Franić.
