– Čuj, šuro, a je l’ bi ti radije popis lažnih branitelja ili popis korisnika lanca elitne prostitucije? – draškam moga najdražeg »Sina Oluje«, pamteći još njegov gnjev oko famoznih registara branitelja.
– Misliš istiniti popis lažnih branitelja ili lažni istinskih kuplera, »kuplerajaca« ili kak’ se već zovu ti koji na takva mjesta idu? Pa nema još nijednog od tih popisa! Ili se varam?
– Ha, čuj, ovaj drugi samo što nije osvanuo – nastavljam ja. – Možda iziđe prije nego ti i ja u mojem novinskom kutku, ha, ha! Možda još samo malo »pročišćavaju« popis?…
– Ili nadopunjavaju! – mudro i mene nadopuni šuro. – Ma tko će im više vjerovati, jedan dan pišu i govore ovo, drugi dan ono! Sad im je, svim tim glavešinama, prava prilika dodati u »aferu prostitucija« sve one koji im ne pašu, napraviti »grupnjak« pa odstrijeliti i krive i prave… Mah, radije bih ja popis svih neprocesuiranih ratnih zločinaca, sve od onih s »JNA-čvarcima« po epoletama i drugih zbog kojih i danas moramo prosvjedovati.
– Ali ta prostitucija, još kad mi napišu »elitna«, Bože pomozi – punica ipak ne dopušta da samo tako pregazimo ćudoredne teme i »(ne)moralne liste«. – Kako ih nije sramota, sve te javne osobe! Evo, piše da su dolazili i političari, i sudci, poznata imena iz biznisa, estrade, čak i športa… Svi su dolazili kod tog nekog makroa Sanča…
– Panča, mama, Panča! – ispravlja ju sin njezin i »Sin Oluje«. – Nije ti to Don Quijote…
– Panča? Panča Vile??? – zbuni se moja punica.
– Je, bilo je toga i po vilama, tog kupleraja, ha, ha! – udari šuro u smijeh. – I po vilama, i po jahtama, po ljetnikovcima i hotelima, wellnessima i masažama…
– A i te ženske, te »fufe«, koje li su samo te!? – ne zna punica bi li se križala ili samo ruke kršila. – Kako ih nije sram! Pa gdje samo njih nađu, iz kakvih su to familija cure?…
– Joj, bako, nemoj o njima, da ne bi slučajno i ove naše muške počeo najviše zanimati baš taj popis s imenima davateljica usluga… – umiruje ju snaha, šurina Jasna. – Bolje da mi pričamo o popisima potpisnika za dva referenduma, na kojima smo i mi sami, a koje vlast nikako da izbroji i prepozna kao volju naroda…
– Sve vas slušam kako naklapate i trućate, sve bez veze! – autoritativno se ubaci punac, stari Jura. – Hajd’ stara baka koja se hvata na svaki mamac, ali kako i vi mladi progutate sve što vam u tim medijima bace?? Kakvi vas sve ćoravi popisi uhvatili, jedini pravi popis, jedina lista koja bi nama trebala je ona s imenima svih udbaša, kosovaca i drugih koje je trebalo lustrirati, a uvukli su se u vlast!
– Daj, stari, – prekinu ga žena uvrijeđena – tebi treba još samo lista lijekova! Osobito onih za pamćenje…
– A ja s nestrpljenjem očekujem i najavljeni popis »Borgovaca« – dometnuh – makar za provjeru koja se sve imena pojavljuju na više različitih popisa.
– Čuj ti, brbljalo, – zaskoči me nenadano s leđa ženica Jelica, kao zadnja »Alisa u zemlji popisa« – a jesi ti meni riješio onaj popis za dućan koji sam ti još jučer dala??
