Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnica vojno-redarstvene operacije »Oluja« uz sjećanja na oslobađanja od velikosrpskoga agresora poziva na zajedništvo, s posebnom zahvalnošću hrvatskim žrtvama koje su utkale svoje živote u temelje domovine.
Prepoznajući potrebe hrvatskih branitelja, jer su brojni u poodmakloj dobi s pobolijevanjima i brojnim duševnim ranama, i nastojeći ublažiti im bol, vratiti im dostojanstvo, pružiti odgovarajuću rehabilitaciju i psihološku potporu, Ministarstvo hrvatskih branitelja osnovalo je javnu ustanovu Veteranski centar Hrvatske. Podružnice Veteranskoga centra – izgrađene i opremljene i iz sredstava Europske unije – djeluju u Šibeniku i Sinju te odnedavno u Petrinji, a planira se otvoriti još jedan takav centar u Daruvaru.
U lipnju otvoreni veteranski centar u Petrinji ima 148 kreveta, što znači da godišnje kroz njega može proći 2800 korisnika. O njima se brine 25 stručnih djelatnika iz osnovne namjene pružanja potpore i usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji, a na čelu je v. d. ravnatelja Miroslav Lončar.
Među prvim korisnicima veteranskoga centra u Petrinji bio je hrvatski ratni vojni invalid Jozo Mioković, koji živi u zagrebačkoj Dubravi. U centru je boravio sa suprugom jer mu je potrebna pratnja. Premda je prošao brojne teškoće te je transplantirao jetra, pun je optimizma jer, kako ističe, »sve je do Božje volje«.
»Prolazio sam brojne rehabilitacije, ali nikad nisam gubio nadu, vjerovao sam Bogu da će se pobrinuti i da će vratiti dostojanstvo hrvatskim braniteljima. Hvala Bogu, dočekao sam, pa nije sve crno kako to javnost širi. Naš je ideal ostvaren, a to je u prvom redu samostalna i slobodna Hrvatska, stvorena za sljedeće naraštaje. Tako gledam i ovaj veteranski centar koji je luksuzno zdanje u kojem branitelji mogu dobiti svu potrebnu skrb. Uz smještaj, hranu, opremu kojom centar raspolaže, osoblje je jako susretljivo, a osjeća se i velika zahvalnost hrvatskim braniteljima«, kaže Mioković.
Ističe i kako je važno druženje hrvatskih branitelja, dijeljenje iskustva i svakidašnjice. »Ponekad čovjeku treba samo malo da mu netko pomogne, pogotovo kad je u bolesti i teškoćama. Kao vjernik oslanjam se na Boga, ali mi je potrebna i ljudska blizina, ljudi koji će razumjeti naše teškoće i boli. Ponekad je dovoljna samo riječ ili da nas netko sluša, a u ovom centru vidim koliko je to unijelo promjena u ovih dvadeset dana koliko sam tu boravio«, kaže hrvatski ratni vojni invalid, koji je sa suprugom Mirom redoviti hodočasnik u brojna svetišta. K tomu su posebno osjetljivi na hrvatske žrtve pa su tako, kada god mogu, prisutni na spomenima žrtvenih mjesta hrvatskoga naroda.
Svoje iskustvo i viđenje iznosi i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Sisačko-moslavačke županije Zvonko Sokolović iz Gline, koji ističe da je veteranski centar za Banovinu i Petrinju velika stvar te će donijeti blagodat braniteljima iz županije. »U ovom centru svi branitelji i članovi njihovih obitelji imaju mogućnost dolaziti i kao vanjski, rehabilitirati se, tražiti pomoć, družiti se. Radi se i na kulturnim i socijalnim sadržajima. Ovo što nam je Bog dao trebamo njegovati i čuvati jer naša je kronološka dob u poodmakloj fazi, ali nikad nije kasno da se vrati, a kroz te centre vraća se i dostojanstvo hrvatskim braniteljima«, zaključuje Sokolović.
Hrvatski branitelj Petrinjac Vid Nikolić kaže da mu je veteranski centar osvježenje. Iako živi u Petrinji, kada se makne od svakidašnjice, primjećuje velike pomake nakon rehabilitacije, a i duhovno osvježenje, da se ne gubi nada. »Vjerujem svojemu zaštitniku sv. Vidu da je providio što sam prošao veteranski centar, čijim ću se uslugama koristiti kad sam god u prilici, a isto preporučujem svojim sugrađanima i suborcima«, napominje Nikolić.
Nedaleko od turističkoga kompleksa »Solaris« u Šibeniku smješten je veteranski centar. Sa svim sadržajima nalazi se na površini od 5830 četvornih metara. To prekrasno zdanje ima smještajni kapacitet od 142 kreveta. Djeluje više od godinu dana, a hrvatskim braniteljima pruža mogućnost susreta s morem, ponekima prvi put, posebno iz kontinentalnoga dijela.
»Činjenica da je maksimalno popunjen kapacitet sve do kraja godine govori o zainteresiranosti hrvatskih branitelja za ovaj veteranski centar. Interes pokazuju branitelji iz cijele Hrvatske, iako najviše korisnika imamo iz unutrašnjosti, iz kontinentalne Hrvatske«, rekla je viša stručna referentica Ivana Rak o dosadašnjem radu i iskustvu. Ističe da su branitelji svjesni da to nije zdravstvena ustanova jer im se to i pojasni već u prvom kontaktu. Vrlo su zadovoljni terapijama, edukacijama, radionicama, uslugama koje im centar pruža, što dokazuje činjenica da se žele što prije ponovno prijaviti na smještaj. »Branitelji su zaslužni za to da danas imamo svoju domovinu, njima možemo zahvaliti što smo danas tu gdje jesmo i iz toga razloga želimo dati sve od sebe kako bi se oni osjećali ugodno. To nam je najveći motiv, da svojim radom postignemo da se osjećaju što bolje i ugodnije, da im se poboljša opće fizičko stanje«, ističe viša referentica.
O problemima koje uočavanju i načinima njihova rješavanja govori viša okupacijska (radna terapeutkinja) Mateja Krišto Bašić. »Radno-terapijskom procjenom uočava se da populacija korisnika usluga veteranskoga centra često izražava probleme na kognitivnom planu poput teškoća s pamćenjem, učestale zaboravljivosti i izazova u učenju novih informacija.
Tu je problem uspostavljanja dugotrajne pozornosti i koncentracije, što ih ometa u svakodnevnim aktivnostima i narušava kvalitetu života.« Nadalje navodi da se radni terapeuti u veteranskom centru koriste različitim vrstama individualnih i skupnih aktivnosti u sklopu kognitivnoga treninga. Među teškoćama su još nošenje sa simptomima poremećaja iz anksiozno-depresivnoga spektra, PTSP-a koji se očituje u obliku intruzivnih sjećanja, niska tolerancija na stres i frustraciju, loša regulacija emocija. »U sklopu radne terapije provodimo radionice progresivno-mišićne relaksacije, koja pomaže u otklanjanju negativnih posljedica stresa i kontroli tjeskobe, kao i trening pravilnoga disanja koji korisnicima služi kao alat za unaprjeđenje fizičkoga i mentalnoga zdravlja. Zbog učestalosti izazova na području aktivnosti spavanja, pojavnosti poremećaja spavanja, kod ciljanih korisnika provode se edukativne radionice higijene spavanja.«
Radna terapeutkinja navodi da se primjenom kreativnih tehnika radi na razvijanju kreativnosti i izražavanja, povećanju samorazumijevanja i samoopažanja, poticanju pozitivnoga razmišljanja i kreativnoga rješavanja problema, ublažavanju emocionalnoga i mentalnoga pritiska te jačanju socijalnih vještina. »Velika je uključenost u usluge radne terapije, što pokazuje i zainteresiranost korisnika za sadržaj koji im se nudi. Korisnici svojim odazivom i dolaskom na radionice vidno pokazuju interes i prihvaćanje sadržaja koji dobivaju u sklopu radne terapije. Jedna od vizija radne terapije u budućnosti je stvoriti poveznicu sa zajednicom i raditi na pružanju usluga u zajednici koje nedostaju.«
Branitelji i članovi obitelji jako su otvoreni za uključivanje u ponudu usluga u veteranskom centru. »Korisnike ne treba dodatno motivirati za uključivanje. Sami dolaze, traže sadržaj, sudjeluju u radionicama i edukacijama. Prema evidenciji koju pratimo odaziv za usluge radne terapije veći je od 75 posto ukupnoga broja ljudi koji su od početka godine bili smješteni u centru. Možemo zaključiti da je takav način rada populaciji branitelja i njihovim obiteljima od završetka rata do otvaranja centara nedostajao«, rekla je Mateja Krišto Bašić iz veteranskoga centra u Šibeniku.
