Osječani ga s pravom drže svojim velikanom, no etnomuzikolog, melograf, skladatelj, glazbeni i književni kritičar i povjesničar Franjo Ksaver Kuhač nedvojbeno je »na diku« svemu hrvatskomu narodu.
Rođen je u Osijeku 20. studenoga 1834. Glazbu kao gimnazijalac učio je kod Paje Kolarića te proučavao tamburu i skladanje pjesama. Peštansku je glazbenu akademiju završio 1854., a kraće vrijeme bio je učenik Franza Liszta. Nakon povratka u Osijek djelovao je kao klavirski pedagog i zborovođa. Nakon što mu je stric oporučno ostavio za ono doba znatnu svotu od 12 000 forinta da ih uporabi »na diku hrvatskomu narodu«, desetak je godina periodično putovao Hrvatskom i jugoistočnom Europom zapisujući narodne pjesme i proučavajući narodna glazbala. Više od 1600 napjeva »ukajdio« je i objavio u zborniku »Južno-slovjenske narodne popievke« HAZU. Prijevodom, obradbom i tiskom o vlastitu trošku Lobeova »Katekizma glasbe« 1875. i 1889./1890. načinio je hrvatsku glazbenu terminologiju (npr. riječi glasovir i stavak) i prvi njemačko-hrvatski rječnik glazbenoga nazivlja. Uz djela o Lisinskom i ilirskim glazbenicima, važna je »Prva hrvatska komparativna muzikologija«. Napisao je prvi hrvatski udžbenik za klavir »Uputa u glasoviranje«. U »Osobinama narodne glazbe naročito hrvatske« iz 1909. usporednom raščlambom nastojao je utvrditi zajedničke osobitosti tradicijske glazbe pojedinih područja. Zbirku narodnih glazbala darovao je zagrebačkomu Etnografskomu muzeju.
Posebnu pozornost hrvatske i europske stručne javnosti izazvao je otkrićem hrvatskih napjeva kod Beethovena i Haydna, čiju je melodiju, koja je danas poznata kao njemačka nacionalna himna, pronašao kao stari kajkavski napjev »Stal se jesem rano jutro malo pred zoru«.
U vrijeme izbijanja književne polemike između »starih« i »mladih« Kuhač je »Poslanicom umjetničkim secesionistima i dekadentima: Anarkija u hrvatskoj književnosti i umjetnosti« zabrinuto upozorio na anacionalni i amoralni idejni smjer moderne literature, a za smjer koji ima biti »kršćansko moralan i hrvatsko patriotičan«, braneći tradicionalno načelo jedinstva istine, dobrote i ljepote u umjetnosti. Umro je u Zagrebu 18. lipnja 1911. (L)
