Znamo da je Bog trojstven, tj. da su u Bogu tri osobe istoga božanstva: Bog Otac, Bog Sin Isus Krist i Bog Duh Sveti. Premda su tri božanske osobe, oni su uvijek jedan Bog u savršenom jedinstvu i zajedništvu Presvetoga Trojstva. U različitim prilikama možemo se moliti pojedinačno Bogu Ocu, Isusu Kristu ili Duhu Svetomu, no u svetoj misi naše su molitve gotovo uvijek upućene izravno Bogu Ocu.
Molimo se Ocu po Kristu Gospodinu, koji nas je naučio Boga zvati Ocem, a u snazi i nadahnuću Duha Svetoga. To je pravilo i za molitve vjernika. U uvodu molitve vjernika svećenik redovito poziva okupljene da se molitvom obrate nebeskomu Ocu, a u zaključku izgovara riječi: »Po Kristu, Gospodinu našemu.« To znači da su sve molitve upućene Bogu Ocu te da ih izgovaramo u Isusovo ime potpomognuti Duhom Svetim.
Ako zavirimo u crkvene knjige, vidjet ćemo da se u zazivima molitve vjernika Boga Oca najčešće oslovljava s »Gospodine«, »Svemogući Bože«, »Oče nebeski«, »Oče sveti«, »Milosrdni Oče«. Određenim blagdanima u kojima se slave važni događaji Isusova života, molitva se upućuje Isusu Kristu, kojemu se onda obraćamo izrazima: »Gospodine Isuse«, »Uskrsli Gospodine«, »Kruše života«, »Dobri pastiru«, »Isuse učitelju«, ili na neki drugi način. Za blagdan Duhova prikladno je molitvu usredotočiti na Duha Svetoga, a o blagdanu Presvetoga Trojstva može se Bogu obratiti i imenom Trojstva. Dakle, molitva vjernika uvijek je usmjerena Bogu Ocu, ali nije pogrješno izreći ju i prema drugim božanskim osobama.
Pogrješno bi bilo u središte molitve staviti svetce. Svetcima i blaženicima Crkve mi se ne molimo kao Bogu da nas usliše, nego im odajemo počast oživljujući njihov primjer života i zazivajući njihov zagovor. Zagovor svetaca jednostavno znači da i ljudi u nebu mogu moliti s nama i za nas. Jedan od predloženih uvoda u molitvu vjernika za svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, glasi: »Okruženi našom braćom i sestrama, koje je Gospodin uresio nebeskom slavom, molimo Boga Oca da i nas posveti.«
Pojedinačni zazivi molitve vjernika mogu biti vrlo kratki kada se u njima spominje samo osoba ili nakana molitve jer se podrazumijeva da se obraćamo Bogu. Zazivi mogu biti i dugački, ali nije primjereno da budu predugački.
Po svojoj strukturi, svaki se zaziv sastoji od četiriju osnovnih dijelova:
- Oslovljavanje Boga Oca ili druge božanske osobe.
- Mala ispovijest vjere ili spomen na neko djelo koje je Bog već za nas učinio.
- Imenovanje osobe ili osoba za koje molimo.
- Nakana ili molba koja se prikazuje.
To su elementi koje je dobro imati na umu ako želimo i sami pokušati sastaviti molitvu vjernika.
A. Katanec
