Isus Krist uvijek je s nama, a na poseban način kada se udružujemo u zajedničkoj molitvi.
Molitva vjernika u svojoj je biti zajednička. Ne molimo ju sami već ujedinjujemo glasove i srca s drugim vjernicima. Norma je da molitvu vjernika na svetoj misi mole tri glasa: svećenik kao predvoditelj, čitač molitvenih nakana i zajednica vjernika, koja odgovara na molitve.
Svećenik izgovara uvod i daje zaključak kratkom molitvom. U uvodu se obraća ljudima i poziva ih na pobožnu i iskrenu molitvu. Liturgijsko-pastoralni list »Živo vrelo« za Uskrs 2023. godine predlaže sljedeći svećenikov uvod za molitvu vjernika: »Braćo i sestre, slaveći Kristovo uskrsnuće, pobjedu dobra nad zlom, svjetla nad tamom, zahvalna i radosna srca izrecimo svoje molitve Ocu nebeskom!«
Čitač je osoba koja predvodi molitvene zazive. To može biti i sam svećenik, ako nema drugih. Služba čitača pripada đakonu ako je on prisutan, ali se prednost često daje vjernicima laicima, čak i djeci koja su se pripremila za čitanje molitava. Važno je da čitači predmole molitvu razgovjetno, glasno i polako. Preporučljivo je da se nakon čitanja nakane, a prije izgovaranja riječi poziva »Molimo te«, napravi stanka od nekoliko sekundi da nazočni imaju vremena moliti u tišini.
Druga je preporuka da samo jedna osoba čita molitve, da usredotočenost okupljenih bude na molitvi, a ne na onima koji ju izgovaraju. Ipak, ima razloga kada se može uzeti više čitača, npr. kad predstavljaju različite vjerničke skupine (a nije primjereno imati više čitača samo kako bi se oni »pokazali pred drugima«).
Odgovor zajednice je nužan. Vjernici odgovaraju na molitvu već svojim slušanjem i tihom molitvom, no njihov je odgovor najsnažniji kada govoreći ili pjevajući daju vlastiti pristanak uz molitvu i zazivaju Gospodina da usliši nakane koje su izrečene. Red je na predvoditelju da uputi zajednicu na koji će način odgovarati na izrečene molitvene zazive.
U molitvi vjernika molimo zajedno s braćom i sestrama u Crkvi u povjerenju da Bog čuje i prima naše nakane. U tom svetom zajedništvu povezani smo i sa svima onima koji su već kod Gospodina u nebu, koji su suuskrsli s njime. Dakle, anđeli i sveti naši su sumolitelji koji nas podržavaju i zagovaraju u našim potrebama.
Crkva nas uči da svetci, u zajedništvu s uskrslim Kristom, također mole i zagovaraju za nas jer se međusobna ljubav i briga vjernika ne prekida smrću. Štoviše, sveti su toliko blizu Kristu da njihova molitva zagovora nikad ne prestaje. Molitva vjernika uvijek se čini po Kristu, Gospodinu našemu, ali je poželjno često se podsjećati svetaca koji mole s nama i tražiti njihov zagovor. To se može jednostavno ugraditi u molitvu vjernika, tako da se u uvodu ili u zazivima nadoda ime pojedinoga svetca.
Spomenimo još da je jedna od glavnih nakana molitve vjernika upravo za zajednicu koja moli. Dužnost je vjernika moliti za opću Crkvu, za svijet, za ljude na vlasti, za potrebite, no isto tako i za ono što je potrebno i korisno čuvanju i jačanju zajedništva među nama.
A. Katanec
