Brojne su crkve i kapele širom domovine njemu posvećene. Samo u zagrebačkoj nadbiskupiji postoje četiri župe posvećene blaženomu Alojziju Stepincu, a one svojega zaštitnika slave 3. listopada, na dan njegova proglašenja blaženim.
Alojzije Stepinac bio je čitava života zauzet u poslanju Crkve, čak i u trenutcima mladenaštva kada se vratio iz vojske i planirao obiteljski život. Zapisano je da je često ponavljao: “Bijedni ovaj život rado dajem, kad bih mogao, dao bih i sto života, samo da živi Crkva Božja.” Bio je do groba vjeran Katoličkoj Crkvi, a kao blaženik i dalje zagovara Crkvu na Božjem putu.
To je osobito vidljivo na proslavama povodom Stepinčeva jer se tada prisjećamo njegovih riječi i djela kojima je svjedočio ljubav prema Crkvi i hrvatskom narodu. Također, u tim prigodama današnja Crkva pod okriljem Stepinčeva uzora razmatra svoje sadašnje izazove.
Blaženi Stepinac, kao putokaz cijeloj Crkvi, poučava istini koju treba svjedočiti, podsjeća na baštinu koja obvezuje da ju čuvamo, daje svjedočanstvo mučeništva, ohrabruje u kršćanskoj nadi, pomaže u izgradnji evanđeoske kulture, poziva na čišćenje savjesti, učvršćuje naš hrvatski katolički identitet. Uči nas biti zauzetim i odgovornim članovima Crkve. I svećenike i vjernike, odrasle, ali i djecu!
Stepinac je u svakoj prigodi poticao na vjernost Katoličkoj Crkvi. Iz sužanjstva u Krašiću pismom je poručio: “Dragi moji dijecezani! Ostanite pod svaku cijenu, pa ako treba i uz cijenu života, vjerni Crkvi Kristovoj, koja ima na čelu Petra, Papu za poglavara… Vi ne biste bili dostojni imena svojih otaca, kad bi se dali otrgnuti od pećine, na kojoj je Krist sagradio Crkvu.” Zahtjevne su to riječi, ali proizlaze iz kardinalove velike ljubavi i vjernosti Crkvi.
U drugom pismu objašnjava što ljubav prema Crkvi podrazumijeva: “Jer što ljubimo konačno ako ljubimo Crkvu? Ljubimo Oca nebeskog koji je Sina svoga poslao na svijet u slici djeteta da nas spasi. Ljubimo Duha Svetoga koji je sazdao tijelo Kristovo u krilu Bogorodice… Ljubimo sve ljude jer tako nalaže Krist, glava Crkve… Ljubimo zapravo najviše sami sebe, jer ako nismo članovi Crkve, bilo stvarno bilo u želji, nema nam spasa ni života vječnoga.”
Uza sav pastoralni rad i crkvene akcije, svu molitvu i dobra djela, da bi zaista bila vjerni svjedok Božje ljubavi, Crkvi još nešto nedostaje: svi njezini članovi trebaju se međusobno poštovati i voljeti. Ako nam drugi smetaju, ako ih ogovaramo, ako smo ljubomorni, tada iznutra uništavamo Crkvu. To je još jedna pouka koju nam blaženi Stepinac daje o Crkvi: “Ljubite se među sobom! Pomažite se uvijek bratski među sobom! Budite jedno srce i jedna duša!” Molimo ga da nam pomogne živjeti tako. Neka nas u tome vodi molitva njemu u čast!
A. Katanec
